galaksija

Blogostoperski vodič kroz galaksiju


10.11.2013.

Pratite uživo: Dijelovi satelita večeras padaju na Zemlju

Evropska svemirska agencija (ESA) danas je saopštila da će dijelovi jednog od njenih istraživačkih satelita koji je ostao bez goriva večeras pasti na Zemlju u okean ili u polarno podrucju Padovi dijelova satelita se očekuje između 18.30 sati i ponoći po Griniču, prenijela je agencija AP. Pad satelita možete da pratite na netu. Portparolka ESA Žozelin Landro rekla je da će se istraživački satelit GOCE uglavnom raspasti pri padu i da će od njega ostati "samo nekoliko komada teških najviše 90 kilograma" koji će pasti na Zemlju. ESA je u petak saopštila da postoji 250.000 puta veća verovatnoća da neko dobije na lotou nego da ga pogodi deo tog satelita. GOCE je lansiran 2009. kako bi mapirao gravitaciono polje Zermlje, a njegova misija je završena kada je ostao bez goriva.

16.02.2012.

Šta se dešava sa Venerom?

Ekstremni slučaj u svemiru šokirao znanstvenike

Najnovija mjerenja pokazala su da je rotacija Venere naglo usporena. Ovaj ekstremni slučaj zbunio je i šokirao znanstvenike, koji za sada nemaju logično objašnjenje za takvu pojavu, kojom je u posljednjih 16 godina dan na tom planetu skraćen za čak 6,5 minuta.

 

Pomoću europske sonde Venus Express izmjereno je da je rotacija planeta Venere u posljednjih 16 godina drastično usporena. Tako je dan na tom planetu u tom kratkom razdoblju skraćen za 6,5 minuta, objavila je Europska svemirska agencija, ESA.

Poznato je da na Zemlji jaki potresi znaju usporiti rotaciju našeg planeta, no tu se radi o mikrosekundama, dok je situacija s Venerom ekstremna.

Znanstvenici su šokirani ovim rezultatima i trenutno ne znaju što je uzrokovalo usporavanje rotacije. Nagađa se da jedan od uzroka može biti trenje između planeta i guste atmosfere, no dio znanstvenika tvrdi da je to nemoguće.

Europska sonda i dalje će nastaviti istraživati ove neobične pojave, a znanstvenici i dalje pokušavaju pronaći odgovor na zagonetku.


Izvor:Danas.hr
16.02.2012.


















09.02.2012.

Vijesti sa Antarktika

Nakon saznanja da su doprli do najvećeg slatkovodnog jezera na Antarktiku, koje je stotinama hiljada godina bilo neotkriveno ispod kilometarskih slojeva leda, ruski naučnici su saopštili da su našli "nešto veliko" i veoma značajno, ali da još ne znaju šta je to. Share 16 Pročitaj još U Zrenjaninu rekordnih minus 27,4 stepena U Srbiji i trinaesta žrtva hladnoće Pažnja: Zabranjena plovidba na Dunavu, Savi i Tisi Ostale vesti iz kategorije Čeda daje Fejsbuk intervju, postavite pitanja U Zrenjaninu rekordnih minus 27,4 stepena Ledeno do kraja februara Zvaničnu potvrdu da je došla do otkrića za kojim se tragalo 55 godina, ruska ekspedicija na istraživačkoj stanici "Vostok" na Južnom polu dobila je od arktičkog i antarktičkog istraživačkog instituta, lidera ruske polarne nauke, ali to je tek početak otkrića. - Niko ne zna šta se tamo nalazi. Voda je dole bila izolovana oko 500.000 godina. Malo je verovatno da tamo žive bakterije zbog veoma niske temperature - rekla je za agenciju Interfaks glavni specijalista Odeljenja za zemaljske nauke Nina Zajceva. Jedna od tajni koje krije "novi svet" čije otkrivanje najviše interesuje naučnike, jesu informacije o klimi i atmosferi, za koje se nadaju da su sačuvane u jezeru iz kojeg su Rusi izvukli prvih 40 litara vode koja se zamrzla tokom vađenja na površinu leda, gde je izmerena temperatura minus 55 stepeni Celzijusovih. - Dokazano je da je sadržaj ugljendioksida na planeti od veoma davnih vremena do početka industrijske ere bio nepromenjen. A zatim je uvećan više nego dvostruko. To je dokaz da je za efekte staklene bašte kriva burna čovekova aktivnost - kazao je geolog Herman Lejčenkov sa Instituta za okeanologiju. Jezero Vostok skrivano ispod 3,7 km antarktičkog leda Podaci koje je naveo dobijeni su na osnovu preliminarnih studija tokom bušenja glečera, a on ne isključuje mogućnost da se u jezerskoj vodi nalaze termofilne bakterije koje su u medjuvremenu evoluirale. - Ove bakterije mogu da žive u potpunom mraku, na niskim temperaturama i pri visokom pritisku - kazao je Lejčenkov, dodajući da ne zna kakav bi bio njihov eventualni uticaj na čoveka. Prema mišljenju biologa Sergeja Bulata, u jezeru Vostok može da bude života, jer su u donjim slojevima leda pronadjeni fragmenti bakterija slični onima na Kamčatki, kao i da su uslovi u jezeru slični onima na Jupiterovom satelitu Evropa, gde se, takodje, pretpostavlja da može da bude života. Snabdevanje ruske ekspedicije na Antarktiku Zbog toga nije čudno ni što su pojedini naučnici uporedili značaj otkrića jezera sa prvim letom čoveka u svemir, pa su precizno zabeležili da je bušilica prodrla u vodu na dubini 3.769,3 metara ispod površine leda 5. februara u 20.25 sati po moskovskom vremenu. Jezero se nalazi na 76,30 stepeni geografske širine i između 102 i 106 stepeni geografske dužine, površine 15,5 hiljada kvadratnih kilometara i dubine koja varira od 650 do 1.200 metara. Ideju o postojanju jezera Vostok prvi je zagovarao sovjetski zaslužni naučnik, geograf i geomorfolog Andrej Kapica (1931-2011) još 1957. godine, a prvo bušenje glečera započeli su britanski i sovjetski naučnici 1970. godine. Na polarnoj stanici "Vostok" bušenja su trajala do 1990. godine i probušene su četiri rupe, a onda je započelo bušenje pete rupe, koje je prekidano i nastavljano, da bi konačno dovelo naučnike do velikog otkrića. Naučnici su najavili da će sačekati antarktičko leto da bi nastavili bušenje i vadjenje uzoraka u decembru ove i januaru naredne godine, a da će uzorci stići u Sankt Peterburg na ispitivanja u maju. Jezero i nacisti? Uzdržanost naučnika koji su stigli do ovog otkrića suprotna je medijskim spekulacijama koje su se uskoro nezadrživo proširile. Tako su jedna za drugom ubrzo svet obišle vesti da tajanstveno jezero krije nacističku bazu iz Drugog svetskog rata, kao i tela Adolfa Hitlera i Eve Braun. Bilo je i onih koji su izvestili da su oblici života u jezeru verovatno velika pretnja za čovečanstvo i da se otkriće jezera savršeno uklapa u scenario o smaku sveta koji navodno treba da se dogodi ove godine.

26.11.2011.

Je li ovo dokaz izvanzemaljaca na Zemlji?

Nedavno otkriće neobičnih lubanja u Peruu zbunilo je znanstvenike, a neki čak vjeruju da je to konačni dokaz da su izvanzemaljci posjetili Zemlju. KONAČNO! Bijela kuća odgovorila na pitanje o izvanzemaljcima NEOBIČNO ČUDOVIŠTE Je li ovo hibrid psa i izvanzemaljca? Na jugoistoku Perua pronađena je grobnica s vrlo neobičnim tijelima dužine oko 50 centimetara i isto toliko dugim glavama. Izduljene lubanje imaju i velike očne šupljine, te na prvi pogled izgledaju baš onako kako bismo zamišljali izvanzemaljca. Znanstvenike dodatno zbunjuje to što lubanja ima neka obilježja ljudske dječje lubanje, pa tako izgleda da je fontanela otvorena, no druga obilježja ukazuju da se radi o lubanji odrasle osobe. Naravno, govoreći terminima koji se odnose na ljudsku lubanju. S obzirom da na temelju samog promatranja ne mogu dokučiti o čemu se točno radi, znanstvenici će provesti DNK analizu na ostacima oka pronađenog u očnoj šupljini, pa se nadaju da će tako moći ustanoviti radi li se o ljudskom biću. Ukoliko se to pokaže točnim, tada je moguće da je neobična lubanja posljedica nekih plemenskih obreda koji su se vršili prije otprilike 9.000 godina. Obred bi mogao biti sličan običajima Maja i Aboridžina, no još je uvijek prerano za nagađanja o kakvom se točno obredu radi s obzirom da nije sigurno ni da je riječ o ljudskim lubanjama. Izvor: Hot.hr

02.09.2010.

John Titor- putnik kroz vrijeme...

Dzoni Titor pojavio se na forumima Amerike tvrdeci da je "dosao" iz buducnosti ,tacnije iz 2036 godine u 2001.godinu a da je trebalo da se vrati u 1975.g. kako bi preuzeo IBM 5100 kompjutere na cijoj je izradi radio i njegov pradjed. On je na forumima govorio o dogadjajima koji ce se desiti (npr III svjetski rat ce biti 2015.g.). Postavljao je slike vremenske masine koja je napravljena 2034.g. i objasnjavao kako se ona koristi, ali vrlo sturo jer on nije bio nikakav inzinjer. Pominjao je i NLO i rekao je da su i oni putnici kroz vrijeme ali iz vremena mnogo poslije njegovog. Na pitanja kako je moguce putovati kroz vrijeme on je obrazlagao da postoji "vise univerzuma" po sistemu da svaki dogadjaj moze da ima vise ishoda i onda se za svaki ishod "pravi novi univerzum". Počelo je (u studenom 2000-te, na forumima "The AnomaliesNet"), naravski, potpunim ismijavanjem, šikaniranjem i vrijeđanjem gospodina Titora, kojeg su pokušali diskreditirati na svaki mogući način. Čovjek je, ipak iz "daleke" 2036-te, pa se u međuvremenu nagledao svega i svačega, te se nije pretjerano uzrujavao, nego je "nevjernim Tomama" poslao SLIKE i PLANOVE svoje naprave za putovanje kroz vrijeme. Njegove objave, potkrijepljene slikama, su navele ljude, da mu povjeruju pa su počela pljuštati tipična američka pohlepna pitanja npr. - koje dionice da kupe, tko će osvojiti NBA naslov, koji će tim biti najbolji u jednom od najglupljih sportova današnjice, zvanim "američki nogomet", da se mogu na njega kladiti, kako će stajati zlato i nafta u godinama koje dolaze, ... Vidjevši u kakvom vremenu je bio rođen (po njegovim vlastitim riječima/postovima, rodio se 1998. godine) John, inače u svom vremenu po profesiji vojnik i povjesničar, je shvatio kako je uopće došlo do sljedećih nevjerojatnih događaja (ne zaboravimo, da su njegovi postovi nastali krajem 2000. godine): · ograničavanje individualnih sloboda i gruba kršenja privatnosti, pod krinkom zakona i potpune sigurnosti te povećanje antagonizma među ruralnim i (sub)urbanim dijelovima Amerike. · eskalacija nasilja na Bliskom Istoku, te koškanja i napadi između Izraela i njegovih arapskih susjeda, koji se posebno zaoštravaju u 2004-oj. · građanski rat na širokom području SAD-a (negdje 2005.), kao posljedica katastrofalne unutrašnje politike od 2000. naovamo (možda će ih Arnie TheTerminator stvarno sve terminirati). · eskalacija ratnih sukoba sa miješanjem Rusije i Kine (za koju je John već tada tvrdio, da će ubrzo poslati čovjeka na mjesec) 2015. godine, uz upotrebu nuklearnog/kemijskog/biološkog naoružanja i pogibiju više od 3 milijarde ljudi. · glavni grad SAD-a je Omaha, Nebraska (nekada glavno selo). Gore navedene stvari, uz još mnoštvo informacija o njegovom vremenu, John je objavljivao na forumskim diskusijama, usput otkrivši pravi razlog njegove posjete. Naime, njemu je povjeren zadatak pronalaženja i transportiranja IBM-ovog kompjutera iz serije 5100, zbog njegovih specifičnih računskih mogućnosti, koje su prijeko potrebne u godini 2036.. Kompjuter je pronašao u godini 1975-oj, i sada je na putu "kući" skočio u 2000-tu (putovanje kroz vrijeme se, prema Johnovim tvrdnjama, odvija pomoću "skokova" u paralelne svjetove (vremenske niti), pa je za povratak u početnu točku potreban međuskok (godina 2000.)). John (do danas nije utvrđeno, da li je to njegovo pravo ime) je vodio diskusije do 24.3.2001, kada je, opet po vlastitim riječima, napustio naše vrijeme i vratio se u 2036. godinu. Priča je nevjerojatna, i na prvi pogled izgleda kao klasična Internet zafrkancija, što je prevladavajuće mišljenje onih koji posjete web stranicu [You must be registered and logged in to see this link.] Sadržaj stranice je nadasve zanimljiv i obavezna je lektira za svakog koga zanima putovanja kroz vrijeme. Bez obzira na nedavne događaje (Kinezi u svemiru, politička situacija u SAD-u, znanstvena otkrića u velikim akceleratorima u CERN-u, koja nagovještavaju matematičke mogućnosti putovanja kroz vrijeme, ...) Johnova autentičnost, do danas, nije bila niti opovrgnuta niti dokazana. Stroj za putovanje kroz vrijeme izumljen je 2034. godine. U najkraćim crtama sastoji se od rotirajućih singularnosti u magnetskom polju. Mijenjajući smjer i brzinu rotacije, moguće je putovati u prošlost ili budućnost. Tako bar tvrdi čovjek po imenu John Titor. Iako je o svojim svjedočanstvima započeo još 1998. godine, na internetu se pojavio tek 2. studenog 2000. godine na forumskim raspravama o paradoksu putovanja kroz vrijeme gdje je tvrdio da je on zaista čovjek iz budućnosti, točnije iz 2036. godine. Mnoge stvari je predvidio, koje su se i dogodile, ostavio na je upozorenje i 3. svjetski rat, kao i Američki građanski rat. Interesantan podatak je da je tvrdio kako je putovao kroz vrijeme da donese IBM 5100 kompjuter iz 1975. godine koji bi jedini navodno mogao spriječiti kompjuterski krah UNIX sustava koji se trebao dogoditi 2038. godine. U 2000.-toj godini se našao jer putovanje kroz vrijeme zahtijeva skokove, odnosno međuskokove (nije se direktno mogao iz 1975. godine vratiti u 2036. godinu). 24. ožujka 2001. godine napisao je svoj zadnji post u kojem je najavio svoj odlazak i otad mu se gubi svaki trag. Ukoliko bi se moglo putovati kroz vrijeme dolazi do problema domino efekta – odnosno svaka pa i najmanja promjena u prošlosti dovodi do razlike razvoja budućnosti. Vrijeme ne pripada 3D svijetu i zato je teško opće percipirati svijet van okvira 3D znači niti manje niti više dimenzija. 1D svijet nam je nepoznat isto onoliko koliko i na primjer 7D. Vjerojatno bi druge, veće dimenzije mogle dopuštati vremenskoj crti da ne ide kontinuirano. Tada bi bilo moguće i putovati kroz vrijeme. Često su spominjane crvotočine kao način transvremenskog putovanja. Današnja znanost o transvremenskom putovanju uglavnom se temelji na teoretičarima Einsteinu, Rosenu i Sagenu, koji su pretpostavili da se crvotočine nalaze u crnim rupama. Takvo putovanje je moguće, prema njima, ukoliko putujemo brzinom većom od svjetlosti, ukoliko riješimo problem usporavanja vremena kako se približavamo horizontu događaja crne rupe, ukoliko se ona ne uruši. Putovanje ljudi je malo veći problem pošto bi ogromna energija i gravitacije crne rupe razložila ljudsko tijelo na subatomske čestice. Možda postoje svjetovi u kojima su sve moguće i nemoguće opcije u svim mogućim kombinacijama napravljene, koje koegzistiraju na različitim razinama. Ukoliko bi ova tvrdnja bila – prostor, vrijeme i svijest gube svoje značenje. Ali u tom slučaju svako putovanje kroz vrijeme ne bi utjecalo na promjenu toka događanja i spada, u jednoj od koegzistirajućih stvarnosti – tako da se i paradoks sprečavanja vlastitog rođenja ne bi obistinio, jer sadašnjost iz koje je počelo putovanje kroz vrijeme ostala bi nepromijenjena. Nakon svega ovoga ostaje pitanje je li John Titor uistinu putnik kroz vrijeme? Kako nikakvog dokaza nema, ostaje sve pitanje vjere. Ako ne prije, valjda ćemo saznati 2036. godine. evo nekih činjenica koje je rekao: - 2015. vrhunac WW III (SAD, Europa vs. Rusija i Kina) - zadnje OI 2012. - nogomet samo kao rekreacija - europska unija i euro više ne postoje - švicarska najjača gospodarski - najveći grad novog svijeta London u hrvatskoj se koriste sve poznatije svjetske valute (dolar, funta), kuna ne postoji - nema windowsa na kompjuterima - 2012. se pamti po jakim tornadima, tsunamijima - afrika uništena - antarktika se otopila snijeg samo iznad 3000m - 2,9 milijardi ljudi na zemlji - kineza ima manje nego hrvata - vremenski stroj napravljen između 2030 i 2037, tajni projekt SADa najvjerojatnije nastao u Area 51 (ime projekta: project x) ---------------------------------------

03.06.2010.

Vijesti iz Visokog

Peta sezona istraživanja Bosanske doline piramida

Peta arheološka sezona istraživanja Bosanske doline piramida u Visokom zvanično će biti otvorena 5. juna.
Manifestacijom "Srcem za piramide 2010." nevladin sektor Visokog, Općina Visoko i neprofitna Fondacija "Arheološki park: Bosanska piramida Sunca" zaželjet će dobrodošlicu turistima, istraživačima, ali i volonterima koji učestvuju na međunarodnoj radnoj akciji volontera "MRAV Bosanske piramide 2010."

Prvi volonteri iz Makedonije, Hrvatske, Rusije, Velike Britanije i iz svih krajeva Bosne i Hercegovine su već počeli radom 1. juna, saopćeno je iz Fondacije "Arheološki park: Bosanska piramida Sunca".

U Općini Visoko u subotu će biti održana i konferencija za medije na kojoj će predstavnici Fondacije i Općine govoriti o ciljevima međunarodne radne ackije volontera, a tog dana bit će organizirana i svjetska premijera knjige dr.sci. Semira Osmanagića "Piramide s pet kontinenata zauvijek mijenjaju našu prošlost, a time i budućnost".

Također, istog dana, bit će održana svečana sjednica Upravnog odbora Fondacije te organizirana posjeta volonterima na arheološkoj lokaciji prahistorijskog podzemnog kompleksa "Ravne".
(FENA)
31.05.2010.

Prvi put snimlje udar kometa u Sunce!

Koristeći instrumente smještene na NASA-inoj STEREO svemirskoj letjelici, znanstvenici u Berkeleyovom laboratoriju svemirskih znanosti uspjeli su pratiti komet dok je prilazio Suncu i procijeniti mjesto vrijeme i udarca.

Istraživači su potom pogledali podatke sa zemaljskog Mauna Loa solarnog opservatorija na Havajima, te su otkrili prikaz u predviđenoj točki nečega nalik kometu koji se približava rubu Sunca iz smjera iza Solarnog diska, javlja portal znanost.com.

Opservatorij STEREO (Solar TErrestrial RElations Observatory), lansiran 2006. godine, sastoji se od dvije identične svemirske letjelice koje orbitiraju oko Sunca, pružajući stereo pogled na Sunce.

"Vjerujemo da je ovo prvi put da je komet praćen u 3D prostoru ovako nisko u Sunčevoj koroni", izjavila je Claire Raftery sa Sveučilišta Sveto Trojstvo u Dublinu.



Tim je prezentirao ove podatke 24. svibnja na sastanku Američkog astronomskog društva u Miamiu, Florida.

Kometi koji orbitiraju oko Sunca sastavljeni su od prašine, stijena i leda i rijetko se se mogu pratiti blizu Sunca jer ih Sunčeva svjetlost jednostavno jača.

Raftery i njeni kolege, Juan Carlos Martinez-Oliveros, Samuel Krucker i Pascal Saint-Hilaire, zaključili su da je komet pripadnik Kreutz obitelji kometa, roja trojanskih ili grčkih kometa koje je Jupiter izbacio iz svoje orbite 2004. godine.

Martinez-Oliverosovu pažnju privukao je komet nakon što je vidio da ga se spominje u sažetku promatranja napravljenih STEREO-m i SOHO-m (Solar and Heliospheric Observatory) 12. ožujka 2010. godine.

Kometov dugi, jarki rep sastavljen od prašine i iona označio ga je kao Sunčev komet koji su uočavali solarni astronomi i zvjezdarnice poput SOHO-a.

Pretpostavljajući da će obići oko Sunca, znanstvenici su odlučili provjeriti da li su STEREO podaci dovoljno dobri da pomoću njih izračunaju njegovu putanju.

Podaci su bili dovoljno dobri da su po njima mogli ucrtati putanju dva dana prije sudara. Procijenivši zonu sudara u krugu od 1.000 kilometara u promjeru, tražili su online podatke Mauna Loa kako bi odredili hoće li moći vidjeti komet blizu Sunčevog ruba u ultraljubičastom dijelu spektra.

Otkrili su kratku putanju, koja je trajala otprilike šest minuta, samo nekoliko tisuća kilometara iznad Sunčeve površine u milijun stupnjeva vrućoj koroni i 100 000 stupnjeva vrućoj kromosferi.
Na temelju kometovog relativno kratkog repa, dugačkog otprilike 3 milijuna kilometara, znanstvenici vjeruju da je komet sadržao teže elemente koji ne isparavaju smjesta.

Tim je za svoje istraživanje koristio dva kronografa na STEREO A i B i nekoliko instrumenata na SOHO-u, "pokazujući važnost promatranja iz više pozicija nesolarnih fenomena".

Danas.hr
25.05.2010.

Jupiter misteriozno izgubio treci pojas...

U znanstvenicima neobjašnjivom razvoju događaja na najvećem planetu solarnog sustava, Jupiter je u potpunosti ostao bez jednog od dvaju glavnih pojasa oblaka, poznatog kao južni ekvatorijalni pojas.

''Ovo je jako velik događaj i trenutno pomno promatramo razvoj situacije kako bismo shvatili što se zapravo dogodilo'', rekao je NASA-in znanstvenik Glenn Orton nakon što je Jupiter ostao bez južnog, smeđeg pojasa oblaka.

Poznat kao južni ekvatorijalni pojas, smeđi pojas oblaka dvostruko je širi i više od 20 puta duži od Zemlje, a njegov 'nestanak' možete vidjeti pomoću običnih malih teleskopa ili čak većeg dvogleda

10.05.2010.

Na Saturnu bjesni oluja

Uhvatili je amateri

Na Saturnu divlja ogromna oluja vidljiva sa Zemlje

 Saturn potresa najveća oluja koju si znanstvenici ikada zabilježili. Zahvaljujući NASA-inoj sondi Cassini istraživači svemirskih prostranstava imaju priliku 'iz prve ruke' svjedočiti tom nevjerojatnom događaju.

Oluja je toliko velika da će se moći vidjeti i sa Zemlje što će posebno oduševiti amaterske astronome, piše Jutarnji list.

Podaci koje uspjela prikupiti sonda Cassini upućuju kako se radi o ogromnoj oluju koja prikuplja materijal iz dubine atmosfere i prekriva područje koje je pet puta veće od snježnog nevremena koje je ove godine pogodilo područje Sjeverne Amerike i snijegom zatrpalo glavni grad SAD-a.

Cassinijevi su radio i plazma senzori vrlo dugo bili usmjereni prema području Saturna nazvanog 'aleja oluja'. No, prikupljanje vrijednih podataka nije bio lak posao jer uređaji moraju cijelo vrijeme biti usmjereni u jednu točku, a oluje mogu samo tako nestati.

Zato je NASA imala veliku pomoć od amatera stronoma. Kada bi zamijetila moguće mjesto oluje, podatke bi poslala nekom astronomu amateru koji bi potom vrlo brzo iz vlastitog dvorišta provjerio o čemu se radi.

Tako su Anthony Weasley, Trevor Barry i Christopher Go upućeni još u veljači da pogledaju što se sprema na Saturnu te fotografiraju moguće promjene.

Upravo je Go fotografirao sadašnju oluju koja hara Saturnom.

"Oluje na Saturnu 'napajaju' snažnije oluje koje se nalaze dublje u atmosferi nekih 100 do 200 kilometara niže. Moramo zahvaliti našim amaterskim prijateljima na ranom upozorenju", zaključio je Gordon Bjoraker, znanstvenik koji radi na NASA-inom projektu Cassini.

Danas.hr
29.04.2010.

Iza ogledala

Misterij nestalih ljudi

Što otvara prolaz u druge dimenzije?

Prije otprilike 10 godina, djeca su počela nestajati iz zabavnog parka u britanskom gradu Kentu. Djeca bi ušla u dvoranu s ogledalima i više se nikad ne bi pojavila
Nedavno je jedna vidovnjakinja izjavila kako zna gdje se djeca nalaze. Prema njoj, iza ogledala u zabavnom parku postoje vrata u drugi svijet.  

Živimo u trodimenzionalnom prostoru gdje je sve mjereno visinom, širinom i duljinom, te smo u mogućnosti razmišljati samo u tim granicama. No čak i znanstvenici priznaju da postoji više dimenzija od ove tri koje smo sposobni uočiti.

Postoji tzv. ˝teorija struna˝ popularna u modernoj fizici kojom se pokušavao objasniti postojanje drugih dimenzija. ˝Postoji do 26 dimenzija, no na neki način se preklapaju stoga ih ne možemo vidjeti˝, objašnjava dr. fizike Aleksey Basilevich.

Ako postoji četvrta, peta te ostale dimenzije, kamo vode? Vode na mjesto koje zovemo paralelnim svijetom. 1931. američki istraživač Charles Fort predstavio je termin ˝mjesto teleportacije˝. To su mjesta na kojima je moguća iznenadna teleportacija i zapravo u prolazi u paralelne svjetove. Prema nekim verzijama, iz tih prolaza dolaze NLO-i, duhovi i ostala nadnaravna stvorenja. Neki zagovornici ove teorije smatraju kako se tisuće nestalih ljudi mogu pronaći u paralelnim svjetovima upravo zahvaljujući ovim prolazima.

NLO istraživačica Tatyana Faminskaya tvrdi kako je dvaput doživjela teleportaciju u jednoj od zona u blizini Moskve koja bi lako mogla služiti kao portal u paralelni svijet. Kaže da nije osjetila sam proces teleportacije, nego da bi se odjednom našla u drugom okruženju. Ona vjeruje da je teleportacija moguća zbog pukotina u Zemljinoj kori koje realnost čine nestabilnom.

Vrata u druge dimenzije može otvoriti munja ili grmljavina zbog velike količine energije. Irina Tsareva, koja proučava neobične pojave u prirodi, to je potvrdila i primjerom. Dok su trojica prijatelja odlazila u ribolov u blizini St. Petersburga, njihov automobil pogodila je munja. Automobil je odletio u jarak i udario u stablo, a prijatelji su primijetili seosku kuću pokraj ceste koju prije nisu vidjeli. U kući je živjela starica koja ih je pozvala k sebi i dala im večeru. Preko noći su spavali na podu, a kad su se ujutro probudili ležali su na travi. Pogađate, nikakva kuća nije bila u blizini, a slupani automobil nalazio se ispod stabla.

˝Puno je primjera kad ljudi susreću nevidljive prepreke koje djeluju poput nevidljivih zidova. U stara vremena takva su se mjesta zvala vražje rupe. U Rusiji ih se može naći pored grada Tule na obali rijeke Upe. Ljudi kažu da su na tim mjestima osjećali kako zrak postaje gušći, a oni koji su jednom ušli nikada se nisu vratili", kaže adim Chebrov iz znanstvenog društva Cosmopoisk.

Iako većina tih priča zvuči neuvjerljivo, činjenica je da znanstvenici rade na tome da teleportacija postane stvarnost. Konstantin Leshan, urednik ruskog znanstvenog časopisa, nimalo ne sumnja kako će taj proces biti koristan. ˝Teleportacija ima najveću moguću brzinu i ona će promijeniti naš planet. Teleportaciji nije potrebna nafta, pa će se broj automobila, aviona i vlakova značajno smanjiti, a planet će biti zeleniji. Što je više znanstvenika uključeno u taj projekt, veće su šanse da stvorimo uređaj za teleportaciju˝, optimističan je Leshan.

19.04.2010.

Munje na Saturnu

VIDEO: Munje promjera 300 km na Saturnu!

 NASA javlja kako su na priliku da na Saturnu bude dovoljno mračno da bi se munje mogle snimiti čekali godinama. Film koji je snimljen je popraćen i zvučnim zapisom pucketanja radio valova što su ih munje odaslale, a koji podsjeća na grmljavinu.

NASA-ina letjelica Cassini napravila je prve snimke izvanzemaljskih munja na tamnoj strani Satruna. Na tom dalekom planetu električne oluje znaju trajati mjesecima, prenosi Jutarnji list.

Video snimka, napravljena u studenom 2009., prikazuje oblak veličine oko 3200 kilometara, dok su područja koja goleme munje osvjetljavaju, promjera oko 300 kilometara.

NASA javlja kako su na priliku da na Saturnu bude dovoljno mračno da bi se munje mogle snimiti čekali godinama. Film je popraćen i zvučnim zapisom pucketanja radio valova što su ih munje odaslale, a koji podsjeća na grmljavinu (ljudi naravno ne mogu čuti ni vidjeti radio valove).

"To je prvi zapis vidljivog svjetla i radio valova munja na Saturnu", rekao je Georg Fischer, član znanstvenog tima iz Svemirskog istraživačkog centra u Grazu.

Zahvaljujući ovim podacima sada smo sigurni da vidimo moćne električne oluje – dodao je.

Net.hr
14.04.2010.

Erupcije vulkana

Proradio vulkan na glečeru Ejafjatlajokitl

Oko 400 ljudi evakuisano je posle erupcije vulkana ispod glečera Ejafjatlajokitl, na jugu Islanda, koja se dogodila u subotu oko 23.30 sati.

Zbog straha od topljenja glečera, evakuisano je područje koje se nalazi oko160 kilometara jugoistočno od glavnog grada Islanda Rejkjavika.

Još nisu poznate prave razmere erupcije, ali tim stručnjaka leti iznad područja vulkana da bi procenio situaciju, javio je AP.

Poslednja erupcija ovog vulkana zabeležena je dvadesetih godina 19. veka.



(Tanjug)

13.04.2010.

Space shuttle Discovery uspješno stigao na ISS

Američki space shuttle Discovery uspješno je u srijedu pristao uz Međunarodnu svemirsku postaju (ISS), izvijestila je svemirska agencija Nasa. Riječ je o jednom od posljednjih letova space shuttleova.

Discovery je pristao uz ISS rano jutros na 344 km iznad Kariba, priopćili su iz Nase.


Space shuttle je lansiran u ponedjeljak sa sedam astronauta, među kojima su tri žene.

Cilj 13-dnevne misije je isporuka osam tona prehrambenih namirnica i drugoga materijala za šest stalnih članova posade ISS-a.

Iz Nase su priopćili da u misiji sudjeluje devet muškaraca i do sada najveći broj žena - čak četiri.

 

Hina|Net.hr
30.03.2010.

Nacisticki NLO, mit ili istina?

 


Nacistički NLO-i, mit ili istina
- izbor iz internetskih članaka -

Znak letačke postrojbe


2. Početak: okultistička društva

Koliko sam posjetivši brojne internetske stranice dospio istražiti, zaključio sam da onaj mistični dio priče o nacističkim "letećim tanjurima" počinje 1870. godine kad je britanski spisatelj Edward Bulwer-Lytton u znanstveno-fantastičnoj noveli "The Power of the Coming Race" pisao o tajanstvenoj rasi "Vril" koja živi duboko ispod zemljine površine. Ta novela je ubrzo postala vrlo popularna, tako da su brojna okultistička društva iz nje crpila zamisli za svoje djelovanje. Okultistička društva su posebno s krajem prvog svjetskog rata postala popularna u zemljama koje su iz tog rata izašle kao gubitnice. To se naravno, prije svega odnosi na Njemačku.

Među utjecajnijim okultističkim udrugama su bila društva "Thule" i "Vril" čija povijest ide uporedo. Ta društva su zastupala tvrdnju da su uz pomoć grupe medija na čelu s Marie Orsitsch (Marija Oršić) iz Beča (otac iz Zagreba), uspostavili telepatski kontakt sa civilizacijom Arijevaca koja živi na planetu blizu zvijezde Aldebaran, udaljenoj 68 svjetlosnih godina od Zemlje. Pripadnici te civilizacije su po njima došli na Zemlju u doba prije procvata Sumerske kulture i nazvani su Vril (sumerski Vri-ll - kao Bog) i koji žive u središtu Zemlje.


Edward Bulwer-Lytton
(1803. - 1973.)


"Thule" i "Vril" mediji

Okultno društvo "Vril" (tzv. "Svijetla loža") je steklo daleko veći utjecaj i priskrbilo novčane doprinose, od vrlo slične, ali na određeni  način suparničke udruge "Thule". Pripadnici društva "Vril" su zastupali vjerovanje da će uz pomoć rase nadljudi koja živi duboko u utrobi Zemlje, zvanoj Vril, pretvoriti vlastitu rasu u superiornu. Tvrdili su da su sa tim nadljudima u utrobi Zemlje "komunicirali" posebnim metodama koncentracije i cijelim sustavom unutarnje tjelovježbe. Bili su uvjereni da će se svijet promijeniti, a da će "gospodari" izroniti iz središta Zemlje, te da će ukoliko ne uspostave savez s njima i oni zapasti u ropstvo. Temeljna zadaća ovog društva kojem su pripadali Hitler i njegov osobni liječnik dr. Morell, Rosenberg, Himmler, i Goring, bilo je istražiti podrijetlo arijske rase i provoditi vježbe koncentracije kako bi se probudile sile Vril-a. Držali su i da se energija Vril može dobiti iz "Crnog sunca", velike lopte "primarne tvari", koja navodno postoji u središtu Zemlje i daje svjetlo Vril rasi. Društvo "Vril" je zastupalo stav da su oni izvorni biološki nasljednici "Crnog sunca".

Društvo "Vril" je ustvrdilo da je uspjelo uspostaviti kontakt s vođama rase Vril, koji su u tajnosti započeli suradnju njemačkim znanstvenicima kasnih 1920-ih. Hitler je slao timove speleologa u pećine i rudnike širom svijeta u potrazi za rasom Vril. Stoga su organizirali 1938. jednu, a moguće i više misija u tibetanske pećine. Nacisti su također istraživali i Antarktik tijekom 1937. i 1938. godine u potrazi za pećinama Južnog pola i navodno su tu imali uspjeha. Neki izvori zastupaju da su baš tu nacisti uspostavili kontakt s "nadljudima" koji su živjeli u "Duginom gradu".

U svojoj kontroverznoj prezentaciji knjige "NLO - tajne Trećeg Reicha, autor Vladimir Terziski povezuje vanzemaljce i njemačka tajna društva poput "Templehoff", "Thule, "Vril" i "Crno Sunce". Spominje "izvanzemaljsku rasu učitelja", koja je u tajnosti surađivala s pojedinim nacističkim znanstvenicima krajem 1920-tih u podzemnim postajama gdje su ih upoznavali sa svojim konceptima filozofskog, kulturalnog i tehnološkog napretka (tzv. "Dugina zavjera ili zavjera duge"). Terziski navodi da su nacisti su uz pomoć vanzemaljske inteligencije ovladali antigravitacijskim svemirskim letom.

Okultistička društva "Thule" i "Vril" su zajednički, temeljem slika dobivenih iz telepatske veze sa rasom "Vril", 1922. godine navodno dala izraditi prvi prototip letećeg diska. Radilo se o "Schumann-ovom levitatoru". Glavni disk je imao osam metara, a na njemu se nalazio šest metarski disk, ispod kojega sedam metarski. Sva tri diska su u sredini imala otvor od  1,8 m u kojem se nalazio 2,40 m visok pogon. Ispod diskova nalazilo se tijelo konusnog oblika, a kroz cijelu letjelicu protezalo se stabilizacijsko njihalo pričvršćeno o strop. Gornji i donji disk su rotirali u suprotnim smjerovima stvarajući pri tom rotirajuće elektromagnetsko polje. Ovaj prototip je kasnije rastavljen i pohranjen u tvornici u gradu Augsburgu, kasnije poznatijoj kao "Messerschmidt".


Prvi "Thule-Vril" leteći disk

3. Njemački "leteći tanjuri"

SS E-IV (Entwicklungsstelle 4 - odnosno jedinica za razvoj SS-ovskog okultnog reda "Crno Sunce"), navodno je 1939. godine razvila elektromagnetski gravitacijski motor koji je poboljšao Hans Coler-ov stroj na tzv. slobodnu energiju, a koju u svojim radovima spominje i Nikola Tesla (Free Energy), pretvorivši ga u energetski pretvarač. Kasnije su ga navodno uparili sa Van De Graaf-ovim generatorom i Marconi-jevim vrtložnim dinamom (sferični spremnik od merkurija i žive) kako bi proizveli rotirajuće elektromagnetsko polje velike snage koje je reduciralo masu i utjecalo na gravitaciju. Taj pogon, "Tachyonator 7", je navodno napravila je tvrtka "Thule Triebwerk" i postavila ga je u za to posebno napravljen disk.



Pogonski stroj "Tachyonator 7"


"Haunebu 1" (presjek - unutrašnjost)

Izvori opisuju postojanje većeg broj prototipova i podtipova tih letjelica. Nazivi su uglavnom bili: "RFZ" (Rund Flug Zeuge Discs 1-6) i "Vril" 1-11 i na kraju "Haunebu" 1-4. Može se reći da kod autora stranica o tim letjelicama vlada poprilična zbrka. Pojedini tipovi i podtipovi letjelica su kod različitih autora različito razvrstani.

- "RFZ" i "Vril" leteći diskovi

U ljeto 1934. Viktor Schauberger ( izučavao je sila koje nastaju tijekom protjecanja vode) se pridružio organizacijama "Thule" i "Vril" na poslovima vezanim uz razvoj letećih strojeva. Ubrzo je kako tvrde izvori, pod vodstvom dr. Schumann-a izveden prvi pokusni let "RFZ 1", sagrađen u tvornici "Arado" u Brandenburgu. U svom prvom i jedinom letu postigao je visinu od 60 metara, zatim je plesao i tresao se nekoliko minuta u zraku. Pilot Lothar Waiz je nekako uspio spustiti letjelicu, izjuriti iz nje, a ona se zavrtjela poput zvrka, okrenula naopako i razletjela u komadiće.

No izvori dalje navode, da je već krajem iste godine spreman bio "RFZ 2", s "Vril" pogonom i upravljanjem temeljenim na izbojima (impulsima) magnetskog polja. Promjer mu je bio 5 m. Pri letu se tvrde događao neobičan učinak. Letjelica bi poprimila zamagljen izgled i isijavala crvenu, narančastu, žutu, zelenu, bijelu, plavu ili ljubičastu boju, ovisno o stupnju pogona. Ova letjelica je fotografirana iznad Britanije i iznad Atlantika. Ipak, mogućnost upravljanja ovom letjelicom bila je ozbiljno ograničena, jer je mogla mijenjati smjer leta samo pod 90 i 45 stupnjeva.

Do kraja 1942. razvijen je "Vril-1-Jager", promjera 11,5 m, maksimalne brzine 12.000 km/h. Mogao je mijenjati smjer pod pravim kutom i pri toj brzini, bez gravitacijskog učinka na pilota. Izgrađeno je 17 primjeraka, neki za jednog, neki za dva pilota, sa staklenim kupolama. Razvoj je nastavljen sve do sloma Reicha, a kao zadnji model se spominje "Vril 11".


"Vril 7" u akciji

"Haunebu"

Jednakovremeno s razvojem letećih strojeva tipa "Vril", druga grupa pod vodstvom Hansa Kammler-a, radila je navodno na razvoju sličnih letjelica pod tajnim nazivom "Haunebu". Pogodna područja za ispitivanje ovih strojeva su pronađene u sjeverozapadnoj Njemačkoj koja je bila poznata i pod nazivom Hauneburg. Letjelicu koju su tamo ispitivali nazvali su jednostavno "H-gerat", što bi u prijevodu značilo "Sprava iz Hauneburga". Zbog sigurnosti preimenovali su je u još kraće ime, "Haunebu".

- "Haunebu 1"

Napravljena su navodno dva prototipa promjera 25 metara, koja su imala osam članova posade i mogla su postići brzinu od maksimalnih 4.800 km/h, ali samo na malim visinama. Kasnija poboljšanja su omogućila razvijanje brzina od maksimalnih 17.000 km/h, što zvuči zbilja nevjerojatno. Let je kažu mogao trajati do 18 sati, a kako bi letjelica mogla odoljeti ogromnim temperaturama koje nastaju pri takvim brzinama, tvrde da je osmišljen poseban zaštitni sloj nazvan "victalen" - tzv. smrznuti dim (eng. "Frozen Smoke"), koju su osmislili SS-ovski znanstvenici u 1930-ima. Rani modeli su također isprobavali i prilično veliki 60 milimetarski-ski top zvan "KSK" (Kraftstrahlkanone - vidi opis).

"Haunebu 1" je prema izvorima prvi puta poletio 1939. godine i odradio ukupno 52 probna leta. 1942. je napravljen novi model, nešto većeg promjera, 26 metara. Imao je 9 članova posade i mogao postići brzine od 6.000 – do teorijskih 21.000 km/h, te mogao letjeti 55 sati neprekidno. Oba su, kao i kasnije proizveden "Haunebu 2" imali toplinske zaštite od victalena i u razdoblju od 1943-1944. godine je kako tvrdr, napravljeno ukupno 106 probnih letova.


"Haunebu 1"

- "Haunebu 2"

Dolaskom 1944. godine navodno je ispitan usavršeni bojni model "Haunebu 2 Do-Stra" ("Dornier Stratospharen Flugzeug" - Dornierova stratosferska letjelica) koji je prema izvorima mogao letjeti u stratosferu, neki tvrde tvrde čak i do Mjeseca. Za pilote su napravljena posebna odijela - skafanderi.



"Haunebu 2"


Izgradnja postrojenja za proizvodnju
(lijevo disk tipa "Vril 6")

Napravljena su dva prototipa. Ovi divovski strojevi visoki nekoliko katova imali su posadu od 20 ljudi, te su  navodno mogli postići brzine iznad 21.000 km/h. SS je tvrde namjeravao izraditi postrojenja za serijsku proizvodnju u tvrtkama "Junkers" i "Dornier". Na kraju je odabrana tvrtka "Dornier", no kraj rata je kažu onemogućio serijsku proizvodnju. Uz to, nacističke glavešine navodno nisu bile sklone takvim letećim strojevima zbog problema sa nedostatno sigurnim nadzorom njihove vrlo jake pogonske sile, te zbog toga što su ti strojevi poradi poradi rečenog, bili opremljeni vrlo lakim naoružanjem i nisu kao klasični zrakoplovi bombarderi mogli mogli nositi značajnije količine bombi koje bi ispustili na cilj.



"Haunebu 2 Do-Stra"


Njemački pilot u skafanderu

- "Haunebu 3"

Napravljen je navodno i prototip od 71 metara u promjeru, nazvan "Haunebu 3". Navodi se da je ova letjelica s 32 člana posade, razvijala brzine do čak 40.000 km/h i mogla letjeti i po nekoliko tjedana.


"Haunebu 3" (izrez iz umjetničke slike na temu)

Razvijani su i planovi i za "Haunebu 4", ali prototip zbog ratnog poraza kažu da nikada nije napravljen.


"Haunebu 4" (crtež)

- "Andromeda"

Dalje izvori navode da je u razdoblju od 1942-1945. napravljena cijela serija prototipova elektro-magnetsko-gravitacijskih strojeva, a sve je to navodno kulminiralo izradom 139 m dugačke i 30 m visoke letjelice u obliku cigare nazvane "Andromeda". Pogon su kažu činila četiri "Thule-Tachyonator-a" i četiri "Schumann-ova levitator-a". "Andromeda" je po izvorima u sebi mogla nositi dvije "Vril 1" i jednu "Haunebu 2" letjelicu. Prototip su navodno po slomu Reicha preuzele SAD i nastavile razvoj.



"Andromeda" - shema

"Andromeda"
fotografija je navodno nastala nakon drugog svjetskog rata

- "Nacističko zvono - Nazi Bell"

Jednako tako, prema brojnim internetskim izvorima, nacistički znanstvenici su eksperimentirali i sa plazmom u rotirajućem magnetskom polju. Tvrde da je jedan takav poligon podignut kod Ludwigsdorfa u Prusiji, danas Poljska. Navodno se jedan takav stroj zbog oblika nalik zvonu nazvan "Nazi Bell", srušio 1965. godine nad pensilvanijskim šumama u SAD. Video o tom navodnom projektu je snimio i "History Channel".

Poligon za ispitivanje - Mucholapka kod
Ludwigsdorfa, istočna Prusija (danas Republika Poljska)


4. Nacistička postaja 211, "Neu Schwabenland"

Glavešine društava "Thule" i "Vril" su po jednima nakon vojnog sloma nacističke Njemačke, letjelicom "Haunebu 3" u ožujku 1945. preletjele na Antarktik, a po drugima otplovili u dvije najmodernije podmornice, u tamošnju njemačku postaju 211 koja je poznata i pod nazivom "Neu Berlin" i navodno se nalazi se na području poznatom kao "Zemlja kraljice Maud", a koju su Nijemci preimenovali u "Neu Schwabenland". Postaja je navodno građena u tajnosti 1942-1943. u podzemnim kavernama Muhlig-Hoffmann-ova gorja. Okružje pogodno za život u postaji su kažu osiguravali brojni geotermalni izvori. 1943. godine je admiral ratne mornarice Karl Doenitz izjavio da je njemačka podmornička flota ponosna što je uspjela za svog Fuhrera u drugom djelu svijeta sagraditi "Shangri La", neosvojivu utvrdu.


Neu Schwabenland - New Swabia

Osim toga, nacisti su navodno u svoju južno polarnu postaju, poslali i podmornice novijih tipova iz postaja u Norveškoj, Južnoj Africi i Latinskoj Americi. Nakon kraja rata je po saveznicima utvrđeno da u zarobljeništvu nedostaje određen broj podmornica, uključujući nekoliko najsuvremenijih, namijenjenih za dugotrajnu plovidbu oceanima tipa XXIII U–Boat (electroboat). Netom pred kraj rata, podmornice U-530 i U-977 su isplovile na otvoreno more s tajnim zadatkom.

U-530 se predala 10. 07. 1945. u luci Mar De Plata, a U-977 se predala 13. 11. 1945. uplovivši u luku Boston. U podmornicama je zatečena samo tzv. "golobrada" posada, dok tereta i štićenih osoba nije bilo. Iz teretnih listova se vidjelo da je između ostalog prevožen i uranov oksid za japanskog saveznika koji je kao i njemački nacisti, navodno radio na razvoju atomskog oružja. Kako iznose neki izvori, Nijemci, Japanci i Amerikanci su vodili utrku u tome tko će prvi izraditi i upotrijebiti atomsku bombu. Znamo da su u tome prvi uspjeli Amerikanci. Da slučajno nisu, tko zna tko bi danas vladao svijetom i koji bi jezik bio svjetski? Njemački, japanski, ili možda grobna tišina?

Razgovor sa članom posade podmornice U-977 na tu temu i priču o njemačkom atomskom reaktoru i o načinu na koji su saveznici uspjeli od Nijemaca preuzeti uran, objavljuje i National Geographic u dokumentarcu "Lov na Hitlerove znanstvenike" (Q 3491).



Podmornica U-530



Podmornica U-977

Nakon završetka rata, kažu da saveznici nisu uspjeli pronaći određeni broj njemačkih dužnosnika i znanstvenika. Većina ljudi koji su nestali, bili su znanstvenici, inženjeri i pripadnici SS–ovog znanstvenog odjela (Entwicklungsstelle 4). Zapadni saveznici su kao i Rusi, nastojali što više njemačkih znanstvenika preuzeti pod svoje okrilje. Operacija je imala kodni naziv "Paperclip" (spajalica). Najpoznatiji "ulov" među njima je bio Wernher von Braun (1912. - 1977.) koji je radio na raketama poznatim kao "V1" i "V2", a kasnije postao zaštitni znak NASA-e, poznatiji kao "otac" američke raketne tehnologije.

5. Akcija "High Jump" - rat nakon rata

Nakon svršetka drugog svjetskog rata, ratna mornarica SAD je 02. prosinca 1946. poduzela "istraživačku" misiju pod kodnim nazivom "High Jump" koja se je sastojala od trinaest ratnih brodova, dva nosača hidroaviona, jednog nosača aviona, dvanaest drugih aviona, šest helikoptera i 4.700 ljudi. Službeni razlog za pokretanje te misije je bila potreba izrade mapa obala Antarktika i u tu svrhu je tvrde napravljeno 70.000 fotografija iz zraka. Službeni cilj misije je bio istraživački, zanimljivo, baš u području tzv. "Neu Schwabenland"-a. Misijom je zapovijedao admiral Richard E. Byrd.

Kako istraživačke misije obično ne čini tolika vojna sila, ruski izvori u duhu gore iznijetog pretpostavljaju da je cilj misije bio neutralizirati njemačku koloniju i otkloniti opasnost koja je ona u budućnosti možebitno predstavljala za sile pobjednice u drugom svjetskom ratu.

Link na video koji su 2006. godine objavili Ruski izvori može se pronaći i pogledati na servisu "Youtube" (ključna riječ za potragu je "High Jump", a komentator govori na ruskom jeziku).

Ruski izvori iznose da je misija navodno otkrila područje koje je bilo prekriveno zelenilom i tzv. "Dugin grad" u kojem su živjeli gospodari Antarktika. Na internetu se može pronaći i navodno "izgubljeni" dnevnik admirala Richard E. Byrd-a koji navodi da se on sastao s njima, no ne opisuje se uzrok kasnijeg vojnog sukoba.

Iako je bilo planirano da misija "High Jump" traje šest mjeseci, skraćena je na osam tjedana, te je obustavljena krajem veljače 1947. Američka ratna flota se prema argentinskim i ruskim izvorima poražena odvukla kući pretrpjevši gubitke u borbi sa neprijateljskim podmornicama, kao i letećim diskovima koji su se kretali bešumno i nevjerojatnim brzinama.
 



Adm. Byrd i novinar Lee Van Atta 05.03.1947.

Lokalne južnoameričke novine su pisale o porazu američke flote. Prema novinama "El Mercurio" (preslika članka), Byrd je rekao izvjestitelju Lee Van Atta: "Bilo je neophodno da SAD poduzmu obrambene akcije protiv neprijateljskih letjelica koje su došle iz polarnih područja... i da će u slučaju novog rata Amerika biti napadnuta od strane lovaca koji mogu preletjeti od pola do pola nevjerojatnom brzinom..." Admiral Byrd je kasnije nakon povratka u SAD, proglašen duševno rastrojenim i smješten u jednu umobolnicu gdje je i dočekao kraj života.

Za vjerovati je da su porazom nacističke Njemačke 1945. godine, SAD (USA) i SSSR (CCCP) preuzele veći broj znanstvenika, te došle u posjed dijelova njihove tehnologije i najvjerojatnije nastavile s njenim ispitivanjem i razvojem. Rezultati tih istraživanja se navodno drže van dosega javnosti kojoj se pak prezentira samo ono što tim svjetskim silama odgovara. Neki od izvora iznose da su Njemačke zajednice na Antarktiku i Mjesecu politički napredovale i da su u dobrim odnosima sa svjetskim silama s kojima su podijelile većinu svoje tehnologije. Po njima Rusi i Amerikanci s njima usko surađuju. Zato je navodno američkim kapitalom današnja Njemačka uzdignuta iz pepela, a Antarktik proglašen međunarodnim i razvojačenim područjem.

6. Na kraju:

Meni je osobno teško povjerovati u ovu priču s vrlo jakim prizvukom znanstvene fantastike, no neke činjenice i dan danas golicaju maštu tzv. "teoretičara zavjera", ali i znanstvenika, a kad tome pridodamo i činjenicu da je društvo "Vril" neumorno tragalo za zamjenskim izvorima energije uslijed kroničnog nedostatka naftnih derivata i drugih fosilnih goriva od kojih je patilo Hitler-ovo carstvo, priča bi donekle mogla dobiti određeni smisao.

Jesu li u okružju u kojem su čelni ljudi politike i vojske čvrsto vjerovali u okultizam, nacistički znanstvenici stvarno mogli ovladati tehnologijama o kojima su ostali suvremenici mogli samo sanjati? Pretpostavimo da je to iako malo vjerojatno, istina, i da se njihovi potomci jednog dana pojave sa nadmoćnom tehnologijom i ostvare svoj cilj pokoravanja i vladanja cijelim svijetom, što bi svjetske sile u tom slučaju mogle, odnosno trebale poduzeti?

Prije svega, čudi me tako veliki broj internetskih stranica posvećen upravo toj temi, jer osobno ne držim vjerojatnim da su nacisti pred kraj rata uspjeli napraviti tako moćne letjelice koje se opisuju, no mogu prihvatiti mogućnost da su nešto u tom smislu pokušavali.

Na pisanje ovog članka naveo me isključivo neočekivano velik broj internetskih stranica koje obrađuju tu temu. Ne tvrdim da je bilo što od iznijetog istina. Radi se isključivo o priči kronološki složenoj temeljem onog što o toj temi donose mnogobrojne internetske stranice. U svakom slučaju, ma koliko iznijeto bilo (ne)vjerodostojno, tema mi je moram priznati, vrlo zanimljiva. Nadam se, ne samo meni.

@stro;-)

Ukoliko vas je tema zainteresirala, ovdje možete preuzeti knjigu Alana Bakera: "Nevidljivi orao" u PDF formatu, prevedenu na hrvatski i doznati nešto više.

 

 

23.03.2010.

Svemirci iznad dvorca

Google Street View 'snimio' NLO

NLO je na iznenađenje svih osvanuo na snimkama Google Street Viewa koje prikazuju grad Suffol u Velikoj Britaniji, a čudna letjelica jasno se vidi kako lebdi pored tamošnjeg dvorca Orford

Sporni NLO iznad Suffola primijetio je redoviti posjetitelj Google Street internetskih stranica Adrian Chambers, a pažnju mu je kaže privukao tamni zaobljeni leteći objekt koji se nalazio u zraku nedaleko poznate turističke atrakcije u Suffolku.

No, krenete li u virtualnu šetnju Suffolkom istu letjelicu vidjet ćete malo dalje niz cestu Caste Hill, kako lebdi iznad obližnjeg sela.

Google Street Viewom može se istraživati veći dio Velike Britanije od prošlog tjedna, a godinu dana prikupljale su se snimke od 360 stupnjeva za što su korištene kamere na automobilima.

Odmah nakon što je krenuo s prikazivanjem svjetlo dana ugledao je zabavan i kontroverzan prizor navodnog NLO-a iznad Suffolka.

No, nije sporni NLO bio samo priča mjeseca. U jednom kadru vozač kamiona prema kameri upućuje nepristojnu gestu, a u Ipswichu jedan vozač razgovara s policijom koja ga je zaustavila dok u istom trenutku prolazi Googleov automobil s kamerom koja sve to uredno snima. Mnogi su se pobunili zbog tog Googleovog servisa jer smatraju da narušava privatnost.

No, u Googleu smatraju da su napravili dovoljno da zaštite privatnost prolaznika i vozača time što su im zamutili lica i registarske tablice, a također tvrde kako ionako ne prikazuju nijedan prizor koji inače nije vidljiv s javnih površina.

 

Net.hr
19.03.2010.

Prvi egzoplanet

Otkriven prvi egzoplanet s umjerenom klimom

 Temperature na Corotu-9b su od -20 do 160 stupnjeva, i po tome je prvi takav otkriveni planet. Od Zemlje je udaljen 1500 svjetlosnih godina.

Planet Corot-9b velik je poput Jupitera, a po svojim je karakteristikama najsličniji planetima u našem Sunčevu sustavu, prenosi 24sata.

Temperature na Corotu-9b su od -20 do 160 stupnjeva, i po tome je prvi takav otkriveni planet.

Od Zemlje je udaljen 1500 svjetlosnih godina.

Oko svojeg sunca kruži na udaljenosti kao Merkur od našeg Sunca i za godinu mu treba 95 dana.

Nazvali su ga po francuskom satelitu CoRoTu, koji traži nove planete.

Znanstvenici su dosad otkrili oko 400 planeta izvan Sunčeva sustava, ali dosad su to većinom bili vrući plinoviti divovi koji su preblizu svoga sunca.

Corot su otkrili prateći ga dok je prolazio ispred svog sunca i nadaju se da će temeljem tog otkrića moći lakše pronalaziti nove slične planete, navodi 24sata.



17.03.2010.

Ispod 200 metara antarktickog leda pronadjene dvije zivotinje!

ZNANSTVENICI američke Nase na Antarktiku su došli do zapanjujućeg otkrića, kad su ispod 200 metara leda pronašli dva živa bića: jedno nalik na škamp te jednu vrstu meduze.

Znanstvenici nisu očekivali da će pronaći ikakav trag života u takvom neprijateljskom okruženju, gdje nema ni tračka svjetla, ali kad su spustili kameru 200 metara ispod ledenog pokrivača čekalo ih je iznenađenje. Ispred kamera proplivao je daleki rođak škampa te se zaustavio na kablu kamere.

Snimili su i pipak za koji smatraju da pripada 30 centimetara dugoj meduzi.

Znanstvenici zapanjeni

"Bili smo uvjereni da tamo nema ničega. Potpuno smo zapanjeni. Bio je to škamp kakvog biste rado vidjeli na tanjuru", rekao je Robert Bindschadler, znanstvenik koji će sutra predstaviti rezultate istraživanja.

Znanstvenici su sad došli do zanimljivog zaključka. Ako život postoji u tako okrutnom okolišu na Zemlji, možda je moguće da se na drugim nebeskim tijelima, kao što je zamrznuti mjesec Jupitera, Europa, također može pronaći živa bića?

Biologinja Stacy Kim, koautorica istraživanja, rekla je da se šanse za ovakvo otkriće bile praktički nepostojeće. "Pronaći život na takvom mjestu je kao pronaći specifičnu kap vode u moru. No, ne samo da su pronašli jedno život biće, nego dva", rekla je.

Čime se hrane?

Britanski mikrobiolog Cynan Ellis-Evans također je komentirao otkriće, nazvavši ga zapanjujućim. Dodao je i kako je moguće da su bića doplivala iz nekog udaljenog mjesta i da tamo ne žive stalno.

Kim ne vjeruje da je to točno. Rekla je da se mjesto na kojemu su pronađene životinje nalazi dvadesetak kilometara od otvorenog mora, a promatrao se samo mali komad podmorja, što znači da je malo vjerojatno da su bića doplivala.

Znanstvenici nisu uspjeli shvatiti čime se bića hrane. Iako neki mikrobi mogu preživjeti u najtežim uvjetima i mogu sami sebi stvarati hranu od kemijskih elemenata u oceanu, kompleksna bića nemaju tu sposobnost.

 

Izvor: Index hr.

04.03.2010.

NASA kaze...

Potres u Čileu pomaknuo je Zemlju za 8 cm!

AFP

Potres jačine 8,8 stupnjeva po Richteru koji je pogodio Čile i ubio više od 700 ljudi vjerojatno je pomaknuo os planeta Zemlje i skratio trajanje dana, izjavio je znanstvenik američke NASA-e.

Potresi mogu pomaknuti stotine kvadratnih kilometara stijenja po nekoliko metara, što mijenja raspored mase na planetu. To utječe na Zemljinu rotaciju, izjavio je Richard Gross, geofizičar iz NASA-inog laboratorija u Kaliforniji.

Potres jačine 8,8 stupnjeva po Richteru koji je ovog vikenda pogodio Čile i ubio više od 700 ljudi tako je vjerojatno pomaknuo os planeta Zemlje i skratio trajanje dana, izjavio je taj znanstvenik američke svemirske agencije.


"Trajanje dana najvjerojatnije se skratilo za 1,26 mikrosekundi (milijunti dio sekunde)", izjavio je Gross za američki Newsweek.

Zemlja, odnosno Zemljina os, izračunao je Gross pomoću kompjutorskih modela, pomakla se za osam centimetara.

Promjene Zemljine osi moguće je proračunati, no teško ih je fizički otkriti s obzirom na to da su u odnosu na veličinu planeta mikroskopske.

Pomicanje otoka


Drugi, pak, učinci potresa su vidljiviji, poput pomicanja otoka. Iako nema najnovije podatke, Andreas Rietbrock, profesor na Sveučilištu u britanskom Liverpoolu koji proučava utjecaj potresa na područje pacifičke obale Južne Amerike, za Newsweek je rekao kako je moguće da se otok Santa Maria, koji je najbliži gradu Conceptionu i epicentru potresa, možda podigao za čak dva metra.

Stijenje na tom otoku, rekao je Rietbrock, ukazuje na to da su prijašnji potresi pomaknuli otok.

Potres jačine 9,1 stupanj po Richteru koji je 2004. godine pogodio Sumatru i izazvao tsunami u Indijskom oceanu, skratio je dan za 6,8 mikrosekundi, a Zemljinu os pomaknuo također za oko sedam centimetara, izjavio je Gross.
25.02.2010.

Posljednji letovi...

Endeavour se vratio sa 130. i jedne od posljednjih misija postojećeg svemirskog programa NASA-e. Sva njezina tri vremešna space shuttlea će se do kraja godine povući iz upotrebe.

Američki space shuttle Endeavour sa šestero astronauta sigurno je u ponedjeljak ujutro sletio na svemirski centar Kennedy u Cape Canaveralu, okončavši time 14-dnevnu misiju u sklopu koje je na Međunarodnu svemirsku postaju postavljena nova kupola.

Nakon 9,17 milijuna pređenih kilometara i dva tjedna u svemiru, Endeavour je sigurno prizemljio u 4 sata i 21 minutu po srednjeeurpskom vremenu. "Sjajno je doći kući, bila je to velika avantura," rekao je zapovjednik misije George Zamka nakon slijetanja.

Članovi posade izveli tri svemirske šetnje kako bi instalirali modul Tranquillity i njegovu kupolu. To će stalnoj posadi ISS-a omogućiti više životnog prostora

Modul ima sedam prozora i omogućuje pogled od skoro 360 stupnjeva. Dug je sedam metara i promjera 4,5 metara, a teži 18.000 kilograma. Kupola je duga 1,5 metara s promjerom od tri metra, a težina joj je 1.880 kilograma.

Bila je to 130. i jedna od posljednjih misija postojećeg svemirskog programa NASA-e. Sva njezina tri vremešna space shuttlea će se do kraja godine povući iz upotrebe.

Endeavour, Atlantis i Discovery će 2010. imati još četiri lansiranja, a na ISS će prevoziti samo rezervne dijelove. Endeavour je dosad deset puta bio na ISS-u.

Američka svemirska agencija je još 2003. godine, nakon nesreće Columbije, odlučila umiroviti svoju flotu svemirskih letjelica čim bude završena gradnja ISS-a. NASA je planirala zamijeniti postojeću flotu novom generacijom svemirskih brodova Orion, ali je predsjednik Barack Obama ukinuo financiranje toga projekta i namijenio šest milijardi dolara u sljedećih pet godina za poticanje komercijalnih kompanija na razvoj "svemirske taksi službe" i prevoženje američkih astronauta na ISS.

Amerikanci također imaju ugovor s ruskom svemirskom agencijom za prijevoz svojih astronauta u svemir ruskim Sojuzima.

Prostor svemirske postaje, koja kruži oko Zemlje na visini od oko 400 kilometara, trebao bi biti dovršen sljedeće godine. Postaja, zajednički projekt 16 zemalja, sada je oko 90 posto dovršena.

Hina
18.02.2010.

Planet-x

Vrata u drugi svijet

Otkriven misterij nestanaka ljudi i susreta s duhovima

Ruski znanstvenici vjeruju kako su za susrete s duhovima i tajanstvene nestanke ljudi kriva vrata koja vode u paralelni svijet. Ta vrata se otvaraju na različitim mjestima, uglavnom spontano, dok su na nekim mjestima stalno otvorena i služe kao portali u paralelni svijet.

Živimo u trodimenzionalnom svijetu gdje se sve mjeri visinom, širinom i duljinom, no znanstvenici vjeruju da ima više dimenzija, što potvrđuje i teorija struna u modernoj fizici.

Dr. fizike Aleksej Basiljevič vjeruje kako postoji i do 26 dimenzija koje ne možemo vidjeti, a dosad ih nismo mogli potvrditi ni kroz brojne eksperimente. Te dimenzije zapravo vode u paralelni svijet, koji ponekad otvara svoja vrata i nastaju pojave koje ne možemo objasniti zdravom logikom.

Vjeruje se da su to mjesta odakle dolaze NLO-i, duhovi, vilenjaci i ostala jednako čudna i neobjašnjiva stvorenja. U trenutku kad se vrata otvore, tvrde ruski znanstvenici, moguće je otići u taj svijet, što bi moglo objasniti nestanak tisuća ljudi širom svijeta kojima se odjednom izgubio svaki trag.

Kako piše ruska Pravda, postoji velik broj svjedoka koji tvrde da su otputovali u drugi, paralelni svijet. NLO istraživačica Tatjana Faminskaja tvrdi kako je dvaput doživjela teleportaciju u jednoj od zona u blizini Moskve koja bi lako mogla služiti kao portal u paralelni svijet. Kaže da nije osjetila sam proces teleportacije, nego da bi se odjednom našla u drugom okruženju. Ona vjeruje da je teleportacija moguća zbog pukotina u Zemljinoj kori koje realnost čine nestabilnom.

Sličnu priču ispričala je Lidia Nikolajeva koja je berući gljive u šumi osjetila laganu bol u srcu da bi se odjednom našla u napuštenoj crkvi udaljenoj pet kilometara od mjesta u kojem se prvotno nalazila.

Vrata u paralelni svijet može otvoriti i udar groma oslobađanjem velikih količina energije. Irina Tsareva, koja proučava neobične pojave u prirodi, to je potvrdila i primjerom. Dok su trojica prijatelja odlazila u ribolov u blizini St. Petersburga, njihov automobil pogodila je munja. Automobil je odletio u jarak i udario u stablo, a prijatelji su primijetili seosku kuću pokraj ceste koju prije nisu vidjeli. U kući je živjela starica koja ih je pozvala k sebi i dala im večeru. Preko noći su spavali na podu, a kad su se ujutro probudili ležali su na travi. Pogađate, nikakva kuća nije bila u blizini, a slupani automobil nalazio se ispod stabla.

"Puno je primjera kad ljudi susreću nevidljive prepreke koje djeluju poput nevidljivih zidova. U stara vremena takva su se mjesta zvala vražje rupe. U Rusiji ih se može naći pored grada Tule na obali rijeke Upe. Ljudi kažu da su na tim mjestima osjećali kako zrak postaje gušći, a oni koji su jednom ušli nikada se nisu vratili", kaže Vadim Čebrov iz znanstvenog društva Cosmopoisk.

Iako većina tih priča zvuči neuvjerljivo, činjenica je da znanstvenici rade na tome da teleportacija postane stvarnost. Konstantin Lešan, urednik ruskog znanstvenog časopisa, nimalo ne sumnja kako će taj proces biti koristan.

"Teleportacija ima najveću moguću brzinu i ona će promijeniti naš planet. Teleportaciji nije potrebna nafta, pa će se broj automobila, aviona i vlakova značajno smanjiti, a planet će biti zeleniji. Što je više znanstvenika uključeno u taj projekt, veće su šanse da stvorimo uređaj za teleportaciju", optimističan je Lešan.

Net.hr
11.02.2010.

Nova vrsta ribe

Kina

Otkrivena "vanzemaljska" riba

Mještani kineskog sela Daluo pronašli su u jezeru u pećini, kilometar ispod površine, ribu vanzemaljskog izgleda.
Stručnjaci nisu mogli da utvrde koja je vrsta ribe pronađena u pećini nedaleko od sela Daluo, u oblasti Bama, u provinciji Guangxi, na jugu Kine.

Riba ima oblik usta poput pačijeg kljuna i crvene usne, duge tanke "brkove". Oči ribe su u neposrednoj blizini usta.

Jedan od rukovodioca sela Li Zuneng rekao je da je lokalno stanovništvo od starijih slušalo priče o čudnoj ribi, ali se to smatralo izmišljotinama, pošto životinju niko od mlađih generacija nije vidio.

Međutim, duboko u unutrašnjosti pećine, poznate po imenu "Fu Juan Dong" ili "Pećina sreće", uhvaćeno je nekoliko primjeraka ove ribe.

Uzorci su poslati na ispitivanje u oblast Bama i Institut Guansi, ali niko od stručnjaka nije znao o kojoj je vrsti ribe riječ.

Voda iz jezera navodno omogućava dugovječnost i u tom regionu ima veliki broj stogodišnjaka.

U ovoj udaljenoj i planinskoj oblasti, prema popisu iz 2000. godine, od 238.000 stanovnika bilo je 74 stogodišnjaka.

To je više od 30 odsto na 100.000 ljudi što je znatno iznad međunarodnog standarda o dugovječnosti.
(SRNA)
10.02.2010.

Nepoznati objekat u svemiru

 

Najveći svjetski teleskop uperen u svemirska prostranstva Hubble snimio je nedavno neidentificirani objekt u svemiru, za koji znanstvenici pretpostavljaju da je nastao sudarom dvaju asteroida ili se, pak, radi o nekom posve novom fenomenu.

Nedavno Hubbleovo otkriće neidentificiranog letećeg objekta, koje je brzinom od čak 17.700 km/h jurilo kroz svemir, zagolicalo je maštu znanstvene zajednice. Hubble je prvi puta detektirao objekt u obliku slova X krajem siječnja, a odmah je i dobio ime P/2010-A2. Objekt ima čak 40 metara široku jezgru te tzv. vijenac od prašine iza sebe.

Stručnjaci nisu sigurni radi li se o nekom kometu koji je nastao kolizijom dvaju asteroida ili je, pak, riječ o dosad neviđenom i nepoznatom letećem objektu budući da je letio takvom putanjom i brzinom kakvu znanstvenici nikad prije nisu uočili kod kometa.

"Ovo je nešto potpuno drugačije od prašine koja omata normalne komete. Na prvi pogled se čini da objekt ima rep kao komet, međutim, pobližim promatranjem ustanovili smo da ima jezgru udaljenu 140 metara do središta repa, što je vrlo neobična struktura u blizini jezgre, a nisu primijećeni ni zamjetni plinovi u repu", rekao je istraživač sa sveučilišta UCLA David Jewitt.
09.02.2010.

Da li je to samo fol?

Tajna Karipskog mora

Atlantida konačno pronađena?

Tim znanstvenika, koji svoj identitet želi zadržati u tajnosti, tvrdi da je u Karipskom moru pronašao mitski grad-državu i javnosti su predočili snimke koje to dokazuju.

Grupa podvodnih arheologa iznijela je posljednju tezu o lokaciji Atlantide.

Znanstvenici koji su se odbili identificirati objavili su seriju fotografija koje su snimljene u karipskom podmorju.

Tvrde da fotografije predstavljaju nestali grad stariji od egipatskih piramida, čije ruševine datiraju iz 2600. godine prije Krista.

Čak su rekli za jedne francuske novine da se među strukturama nazire i piramida.

No, ne žele otkriti točnu lokaciju ovog nalazišta, samo da se nalazi negdje u Karipskom moru.



Neki njihovo otkriće smatraju zanimljivim, dok drugi samo odmahuju rukom.

Od prvog spomena Atlantide, mitske države iznimnog bogatstva, znanja i moći, njeno postojanje budi pažnju znatiželjnika i mnoge je avanturiste natjeralo u potragu za njom.

Do sada su je nalazili na brojnim lokacijama.

Ruski znanstvenici su 1997. godine tvrdili da su je locirali 160 kilometara od Cornwalla.

Tri godine kasnije nestali grad pronađen je na dubini od 92 metra sjeverno od turske obale u Crnom moru. Pretpostavljalo se da je to područje progutala voda tijekom velike poplave 5000 godina prije Krista, koja se spominje u Starom zavjetu.

Američki arhitekt je 2004. pronašao čovječjom rukom zidane zidine na dubini od 1,5 km u moru između Cipra i Sirije.

Švedski znanstvenici tvrdili su, pak, 2007. da Atlantida leži u Sjevernom moru na velikoj podmorskoj gredi Dogger Bank koja je poplavljena za vrijeme brončanog doba.

Ove godine u veljači putem Google Eartha pronađene su brazde na dnu Atlantskog oceana u blizini afričke obale, no pokazalo se da ipak nije riječ o mitskom gradu-državi.

 

Izvor: Net.hr
05.02.2010.

Nova teorija

Nova teorija

Svi ljudi su izvanzemaljci?

  • GettyImages

Ugledni britanski znanstvenik zastupa teoriju da je život započeo izvan našeg planeta, te da je na Zemlju prenesen uz pomoć kometa iz nekog drugog planetarnog sustava.

Vodeći britanski znanstvenik tvrdi da su ljudi zapravo izvanzemaljci. Profesor Chandra Wickramasinghe sa sveučilišta Cardiff tvrdi da njegovo novo istraživanje dokazuje da je ljudski život započeo izvan Zemlje.

Ovaj astrobiolog smatra da je prvo ''sjeme života'' stiglo na naš planet prije 3.800 milijuna godina. Mikrobi su iz svemira došli na Zemlju s kometima, te su se potom multiplicirali i množili kako bi oblikovali ljudski život.

Njegov rad objavljen je u časopisu International Journal of Astrobiology sveučilišta Cambridge, a u njemu tvrdi da je izvanzemaljski život došao na Zemlju uz pomoć kometa.

''Svi smo mi izvanzemaljci i dijelimo jednog svemirskog pretka. Svaki put kada se formira novi sustav planeta par preživjelih mikroba nađe svoj put do kometa. Oni se onda multipliciraju i 'zasade' život na novom planetu'', smatra Wickramasinghe.

''Mi smo dio tog lanca koji se proširio velikim dijelom svemira'', dodaje.

Wickramasinghe vjeruje da je život prenošen s planeta na planet milijardama godina, te da kometi udaraju u planete i istiskuju živu materiju u svemir.

No, ako i njegov model bude prihvaćen, i dalje nije jasno kako je život zapravo nastao.

''Astronomski dokazi upućuju na to da život nije počeo na Zemlji nego da je stigao iz svemira.''

''Iako ne znamo kako je život zapravo započeo, jednom kada se pojavila živa tvar ona se počela širiti svemirom i opstanak je posto neupitan.''
Net.hr
30.12.2009.

Pun Mjesec za Novu 2010.g.

NA SILVESTREVO nas očekuje trinaesti puni mjesec u godini. Posljednji put to se dogodilo 1990 godine. Trinaesti puni mjesec dogodi se u prosjeku jednom u 3 godine. Ove godine, točnije ovog mjeseca ovo će biti drugi put da nam se pojavio puni mjesec. Astronom David Reneke izjavio je kako je ovo jako rijetka pojava i neće se opet ponoviti sve do 2028 godine.

"Dok budete slavili Novu godinu, trebali bi na trenutak pogledati u nebo", rekao je Reneke. Rekao je i da bi trinaesti puni mjesec u godini mogao biti crvene boje zbog vatrometa koji će biti pripremljeni u gradovima. Da bi mjesec vidjeli u punom sjaju, trebali bi na trenutak pobjeći iz grada. 

29.12.2009.

NASA-ino otkrice!

Meteorit s Marsa na Zemlju je donio život

Mikroskopski izvanzemaljci stigli su s Marsa na Zemlju na meteoritu koji je prije 13.000 godina pao u području Antarktika, pokazala su nova istraživanja NASA-inih znanstvenika.
Njihovi fosilizirani ostaci pronađeni su na kamenu koji je s Marsa najvjerojatnije izbacio udar asteroida. Meteor je 16 milijuna godina lutao Sunčevim sustavom prije nego što je završio u vječnom ledu našeg planeta.

Meteorit po imenu Allen Hills 84001 već je uzbunio znanstvenu zajednicu 1996. kada su prvi put otkriveni fosili. Međutim, prašina se slegla nakon što su neki skeptici ustvrdili kako se najvjerojatnije radi o kontaminaciji u ledu na Zemlji ili o formacijama koje su nastale u eksploziji sudara na Marsu.

Međutim, prema nekim britanskim i američkim medijima, NASA se sprema uskoro izaći s novim činjenicama koje pokazuju kako su fosili autentični.

Tim pod vodstvom Kathie Thomas-Keprtom istražio je ugljikove krugove i malene kristale magnetita unutar meteorita elektronskim mikroskopom moćne rezolucija kakva nije postojala prije 13 godina. Studija je pokazala da su oni povezani s vodom koja je postojala na Marsu, a Crveni planet bio više nalik Zemlji.

Očekuje se da će NASA objaviti nove rezultate kroz nekoliko dana, piše Večernji list.
Net.hr
28.12.2009.

Polarno svjetlo

VIDEO: Jedan od najljepših prirodnih fenomena

Na drugi dan Božića na nebu iznad Tromsa, u Norveškoj, pojavilo se prekrasno polarno svjetlo.
Polarno svjetlo ili aureora borealis prirodni je fenomen koji uzrokuje Sunce, odnosno solarni vjetar.

Električki nabijene čestice koje Sunce odašilje u svim smjerovima sudaraju se sa Zemljinim magnetskim poljem.

Kako se silnice tog magnetskog polja spajaju na polovima, u njihovoj je blizini polarno svjetlo najjače i najvidljivije.

Aurora borealis je obično zelene, a najrjeđe crvene boje. Nastaje na visinama od 80 do 160 kilometara iznad Zemlje.



Izvor: Net.hr.
25.12.2009.

Plovidba van ovog svijeta

Saturnov satelit Titan mogao bi biti istražen brodom

Skupina znanstvenika iz tvrtke Proxemy Research sprema se predložiti američkoj svemirskoj agenciji NASA-i da spusti brod na jedno od jezera na golemom Saturnovom mjesecu Titanu.
Tim znanstvenika predlaže Ligeia Mare, veliko jezero tekućeg metana na sjevernoj strani mjeseca.

Bilo bi to prvo istraživanje jednog vanzemaljskog mora, prenosi BBC.

NASA-ina misija Cassini, koja je u Titanovoj orbiti potvrdila je da je taj mjesec nevjerojatno mjesto, na kojem ima velik broj jezera, rijeka, te na kojem često padaju kiše.

Međutim, za razliku od Zemlje, riječ je o tekućim ugljikovodicima – metanu, etanu, propanu i drugim ugljikovodičnim spojevima.
Net.hr
24.12.2009.

Tehnoloska dostignuca

Troši samo zelenu energiju

Superračunalo predviđa klimatske promjene

Njemački znanstvenici pustili su u četvrtak u pogon najjače svjetsko računalo za predviđanje klimatskih promjena. Računalo pokriva sve svjetske regije i predviđa promjenu klime uz globalno zagrijavanje.

Superračunalo je smješteno u njemačkom centru za izračun klimatskih promjena (DKRZ) u Hamburgu.

Znanstvenici kažu da superračunalo omogućuje klimatske izračune koji su znatno precizniji nego što su dosad bili.

"To je najveći kompjutor na svijetu namijenjen isključivo proučavanju klime", rekla je njemačka ministrica znanosti Annette Schavan na svečanom otvaranju.

Računalo od 35 milijuna eura radi od travnja, ali službeno je otvaranje odgođeno kako bi bilo u isto vrijeme kad i kopenhaški sastanak na vrhu posvećen klimatskim promjenama.

Novi je kompjutor, s brzinom procesora 160 teraflopsa, 60 puta brži od modela na čije mjesto dolazi i može baratati s deset puta više podataka te pohranjivati deset tisuća terabajta podataka na godinu, rekao je glasnogovornik istraživačkoga centra.

Superračunala su obično veliki gutači energije, ali stručnjaci u DKRZ-u kažu da njihov centar kupuje samo "zelenu" električnu energiju koju generiraju vjetar i drugi obnovljivi izbori.

Izvor: Hina

22.12.2009.

Fantastican video!

Vrijedni astrofizičari iz američkog Prirodoslovnog muzeja vrlo studiozno nadopunjuju kartu vidljivog svemira, te su nam ovim videom omogućili da svemir vidimo u sve četiri dimenzije.



Izvor: Net.hr.


Moj licni savjet: ovaj video me odusevio pa predlazem svima da ga odgledaju do kraja, stvarno vrijedi!

21.12.2009.

Hubble snimio prastare galaksije

Hubble snimio prastare galaksije

NASA
  • NASA
  • Snimke teleskopa Hubble

Kamera (Wide field Camera 3) je snimila fotografije galaksija koje su "vjerojatno najudaljenije od dosad viđenih", rekli su znanstvenici koji su promotrili slike.

Teleskop Hubble snimio je fotografije nekoliko galaksija nikada dosad viđenih, zahvaljujući novoj infracrvenoj kameri koju se nedavno postavili astronauti NASA-e, objavili su u utorak britanski znanstvenici na Internet stranici kraljevskog astronomskog društva.

Kamera (Wide field Camera 3) je snimila fotografije galaksija koje su "vjerojatno najudaljenije od dosad viđenih", rekli su znanstvenici koji su promotrili slike.

Galaksije, naglasili su oni, potječu "s početaka" svemira, to jest manje od milijardu godina nakon Velikog praska.

Slike galaksija snimljene su u području svemira nazvanom Iznimno duboko polje koje su znanstvenici proučavali prije pet godina.

Kameru širokog polja postavili su u svibnju astronauti s Atlantisa.
16.12.2009.

Portugalac i Srpkinja prvi svemirski turisti

Jedan Portugalac i Amerikanka srpskog podrijetla bit će među prvim turistima koji bi u svemir trebali otputovati prvom svemirskom komercijalnom letjelicom SpaceShipTwo, u vlasništvu sir Richarda Bransona.

Portugalski biznismen Mario Ferrera (41) za put se zapisao još prije pet godina, jer namjerava biti prvi Portugalac u svemiru. Natasha Pavlovic, Amerikanka iz Los Angelesa srpskog podrijetla, ima sličnu motivaciju, prenosi Jutarnji list.

"Srbi u medijima imaju lošu reputaciju. Želim to promijeniti", izjavila je Pavlovich.

Inače, za put u svemirska prostranstva zapisalo se već tristotinjak ljudi, a put košta 200.000 dolara po osobi.

15.12.2009.

Nije NLO a mislili su da jest!

Nije NLO

Ruski projektil krivac za spiralno svjetlo

Mail Online
  • Mail Online

Spektakularno spiralno plavo svjetlo koje se pojavilo iznad Norveške prije nekoliko dana i koje je zbunilo svjetsku javnost, izazvala je ruska raketa.

Pojava svjetleće spirale potaknula je spekulacije o tome da je riječ o NLO-u, o padu meteora, ili pak o dosad nezabilježenom prirodnom fenomenu, no rusko je ministarstvo obrane ipak priznalo da je riječ o neupsješnom letu njihove rakete Bulava.

Raketa, koja može nositi nuklearnu bojevu glavu, ispaljena je s podmornice u Bijelom moru. To je bilo, inače, trinaesto testiranje Bulava rakete, deveto koje je bilo neuspješno.
Izvor: Net.hr.
14.12.2009.

Globalno otopljavanje

Globalno otopljavanje

Led na Grenlandu ubrzano nestaje

Ledeni pokrivač na Grenlandu nestaje brže nego što se smatralo proteklih godina i sve više doprinosi porastu nivoa mora, navodi se u istraživanjima objavljenim u žurnalu "Nauka".

Istraživački tim koristio je meteorološke podatke i modele ponašanja ledenog pokrivača kako bi izvršio analizu nestanka 273.000 miliona tona leda.

Otopljavanje cjelokupnog ledenog pokrivača uzrokovalo bi globalni porast nivoa mora za oko sedam metara.

Od 2000. do 2008. godine topljenjem leda na Grenlandu podignut je nivo mora u prosjeku za oko 0,46 milimetara godišnje.

"Ako pomnožite ove brojke onda ćete dobiti rezultat daleko veći nego što je to Međudržavni panel za klimatske promjene (IPCC) predvidio za 2100. godinu", rekao je profesor Roger Beri sa Univerziteta Kolorado u Bolderu u SAD.

IPCC je 2007. godine predvidio da će nivo mora tokom ovog vijeka porasti od 28 do 43 centimetra.

(Srna/MOJportal)
24.10.2009.

Vrata svijetova

Video: NLO-i na nebu iznad Rusije

"Primijetio sam da na ovdašnjem nebu postoje čak dvije točke koje izvanzemaljci koriste kako bi ušli na Zemlju ili je napustili, pa vjerujem da su to nekakvi međugalaktički portali", rekao je lokalni ufolog Vladislav Karabanov, koji je svoje dokaze predstavio javnosti.

Karabanov je zapazio i to da nepoznati leteći objekti često nestaju u obližnjem gorju ili Crnom moru iz čega je izveo zaključak da gosti iz svemira na tom području imaju i svoje baze!

"Nevjerojatno je koliko je NLO-a iznad Sočija. To su redom iznimno brze letjelice, postoji više modela, i definitivno ih nije stvorila ljudska ruka", dodao je Karabanov, koji je preko stotinu zapisa u vrlo visokoj rezoluciji proslijedio stručnjacima.

Više ih je potvrdilo da ništa na snimkama nije montirano, a neki su, iako isprva skeptični, i sami ostali oduševljeni materijalom.



Karabanov je u međuvremenu pokrenuo i vlastiti internetski portal na kojemu će nastaviti objavljivati svoje snimke, te je za vjerovati da će posjećenost stranice biti sve veća kako će se primicati XXII. Zimske olimpijske igre.



Naime, Soči će 2014. godine ugostiti ponajbolje svjetske sportaše i stotine tisuća navijača, koji će zbog rečenih tvrdnji vjerojatno i sami radoznalo pogledavati prema nebu tog ruskog grada smještenog na obalama Crnog mora.

Uostalom, možda izvanzemaljci Soči i nisu izabrali slučajno, možda se spremaju na Igre po prvi puta poslati neku vlastitu reprezentaciju.



Izvor: Net.hr.
23.10.2009.

Naučnici kreirali "minijaturnu crnu rupu" koja usisava mikrotalasnu svjetlost

  Štampaj Pošalji ovaj članak na e-mail adresu
 

Tzv. minijaturna crna rupaFizičari sa Univerziteta u Nanjingu u Kini su uspjeli kreirati "minijaturnu crnu" rupu koja može stati u džep.

Crna rupa koju su navedeni fizičari kreirali ima prečnik od 22 centimetra i može usisati mikrotalasnu svjetlost te je pretvoriti u toplotu.

Crna rupa je napravljena pomoću tzv. metamaterijala koji su proizvedeni kako bi bili korišteni za zakrivljenje svjetlosti.

Do sada su fizičari koristeći metamaterijale uspjeli da naprave i svaršeno prozirne, nevidljive optičke lupe.

Crna rupa koristi 60 metalnih rezonatora koji su poredani u koncentričnim krugovima. Rezonatori utiču na električno i magnetno polje prolazećeg pravolinijskog zraka mikrotalasne svjetlosti te uzrokuju njegovo zakrivljenje i usmjeravaju ga u "jezgro" crne rupe, odnosno u središte koncentričnih krugova.

U središtu, prvih dvadeset koncentričnh krugova rezonatora su dizajnirani tako da svjetlo pretvaraju u toplotu dok su preostali koncentrični krugovi rezonatora napravljeni sa ciljem da svjetlost saviju prema koncentričnim krugovima rezonatora blizu jezgra.

 

MEDIAINFO.BA

21.10.2009.

Snimljene munje koje idu prema gore

  Štampaj Pošalji ovaj članak na e-mail adresu
 

"gigantski mlaznjak"Naučnici su napravili fotografije munja koje izlaze iz oblaka prema višim slojevima atmosfere, rijetko viđeni fenomen koji se naziva "gigantski mlaznjak".

Prošle godine je tokom tropske oluje Cristobal, viđena je ovakva munja koja je dosegla visinu višu od  60 kileometara.

Ovakve munje se ne dešavaju prilikom svake oluje pa naučnici još uvijek nisu pronašli prave uzroke koji potiču nastanak munja koje su usmjerene prema gore, za razliku od običnih munja koje se kreću iz oblaka prema zemlji.

Naučnici su utvrdili da je električni naboj koji u sebi nose ovakve munje jednak naboju onih koje idu iz oblaka prema zemlji.

Slike je snimio Steven Cummer, profesor na Duke Univerzitetu u Durhamu u Sjevernoj Karolini.

"gigantski mlaznjak" 

 

MEDIAINFO.BA

20.10.2009.

Otkrivena 32 nova planeta

Svemir je pun naseljivih svijetova

ESO
  • ESO
  • Jedan od novih planeta kruži oko zvijezde Gliese 667 C, koja pripada trostrukom sustavu zvijezdi male mase. Egzoplanet 6 masi Zemlje kruži oko svoje zvijezde na udaljenosti koje iznosi tek 1/20 udaljenosti Zemlje od Sunca

Europski astronomi su otkrili 32 nova planeta izvan Sunčevog sustava, dodajući dokaze teoriji da u svemiru postoji mnogo mjesta na kojima se mogao razviti život.

Zahvaljujući teleskopima Europskog južnog opservatorija (ESO) znanstvenici nisu pronašli nijedan planet veličine Zemlje, nijedan koji bi mogao biti nastanjiv pa čak nijedan "neobičan".

No, ovom se objavom broj egzoplaneta povećao na više od 400.

Šest novootrkivenih planeta je nekoliko puta veće od Zemlje, čime je broj tzv. super-Zemlji narastao na preko 30. Većina do sada otkrivenih planeta je kudikamo veća, poput Jupitera, ili čak i veća.

Dva od novih planeta su do pet puta manji od Zemlje, a jedan je čak pet puta veći od Jupitera.

Astronom Stephane Udry sa Sveučilišta u Ženevi kaže da ti rezultati podupiru teoriju o nastanku planeta, pogotovo oko najuobičajenijih tipova zvijezda.

"Prilično sam uvjeren da planeta nalik Zemlji ima posvuda", rekao je Udry na presici u Portugalu. "Priroda nije nalik vakuumu. Postoji li mjesto za planet, tamo će i biti planet".

Ono što posebno veseli astronome je činjenica da oko 40% zvijezda nalik Suncu ima planete koji veličinom više podsjećaju na Zemlju nego na Jupiter, čija je masa oko 300 veća od Zemljine.

"Ovisno o definiciji veličine super-Zemlje, planeti s masom sličnoj Zemljinoj su 'izuzetno uobičajeni'", kaže Alan Boss, astronom s Carnegie instituta, koji, naravno, nije član europskog tima.

"I slažem se, svemir mora biti pun naseljivih svjetova", kaže.

Boss kaže da je otkriće 32 planeta odjednom vjerojatno rekord i "pokazuje da su Europljani preuzeli primat u otkrivanju planeta izvan Sunčevog sustava".

Otkriće je omogućio High Accuracy Radial Velocity Planet Searcher (HARPS), spektrograf dodan teleskopima Europskog opservatorija u Čileu, koji preciznije prati kolebanje u kretanju zvijezda, oje pak nastaje gravitacijskim međudjelovanjem planeta i zvijezde.


S.B.
Izvor:Net.hr

Stariji postovi

galaksija
<< 11/2013 >>
nedponutosricetpetsub
0102
03040506070809
10111213141516
17181920212223
24252627282930