galaksija

Blogostoperski vodič kroz galaksiju


19.10.2009.

Galileov teleskop

Rođendan moderne astronomije

  • Usporedba modernog malog teleskopa i replike onog koji je koristio Galileo

Prije 400 godina Galileo Galilei uperio je teleskop prema nebu i otkrio da Mjesec ima planine poput Zemlje, a Jupiter svoje mjesece, tj. satelite. čime je počela moderna astronomija.

Od 22. do 25. listopada u okviru svjetske godine astronomije na Galilejevim danima u cijelom svijetu obilježit će se obljetnica tih prvih promatranja. Na mnogim mjestima će astronomi pozvati javnost da pogleda Mjesečeve kratere ili balet Jupiterovih satelita.

"Galilieo nije izumio teleskop, ali je usavršio taj tada vrlo rudimentarni instrument", objasnio je povjesničar znanosti Jerome Lamy i dodao da su navodno nizozemski optičari izradili prve teleskope za vojne potrebe.

Galileo je rođen u Pisi 1564. godine, a 1592. je postao profesor geometrije i astronomije na Sveučilištu u Pisi. Počeo se zanimati za teleskop početkom 1609. i te je godine venecijanskim trgovcima predstavio model teleskopa kao vlastiti izum.

Pojava tog instrumenta zabrinula je neke znanstvenike koji su strahovali od mogućnosti poboljšanja naših osjetila. Uz to opisana promatranja su se činila nepriličnima na nebu koje su do tada prikazivali nepromijenjenim i savršenim.

Prema grčkom filozofu Aristotelu, čiji je utjecaj bio odlučujući, postojala je stroga odvojenost nesavršenog i promjenjivog zemaljskog svijeta i nebeskog koji se činio savršenim i vječnim, a počinjao je od Mjesečeve orbite. Smatralo se da je Zemlja nepomična i u središtu svemira.

Otkriće površine Mjeseca, zvijezde koju se smatralo savršenom, dovodilo je u pitanje Aristotelove teze.

U siječnju 1610. Galileo je primijetio četiri Jupeterova satelita, što je pridonijelo argumetima obrane Kopernikove teorije, po kojoj se Zemlja okreće oko Sunca.

Galileo Galilei je 1633. godine osuđen za herezu zbog zastupanja Kopernikove teorije heliocentričnog sistema i morao se javno odreći radova i povući tvrdnje da se Zemlja okreće oko Sunca, a ne obratno.

Galilei je narednih osam godina, sve do svoje smrti, živio u kućnom pritvoru u vili u brdima iznad Firence.

Četiri stoljeća kasnije Galileja se smatra prvim modernim znanstvenikom jer se služio promatranjima.


Hina|Net.hr
17.10.2009.

Asteroid nas je nocas sve mogao pobiti

Asteroid nas je noćas sve mogao pobiti

U noći između petka i subote asteroid 2009 TM8 prošao je brzinom od 29230,5 kilometara na sat samo 350.000 kilometara od Zemlje, što je bliže nego Mjesec. I ne brinite, bit će još razloga za paniku.

"Lovci na asteroide" iz NASA-inog Laboratorija za mlaznu propulziju bdiju 24 sata na dan, neprestano tražeći komad svemirske stijene koja bi mogla pogoditi Zemlju.

Tako su prošli tjedan uočili i asteroid, kojeg su nazvali Apophis, koji bi mogao pogoditi Zemlju 2036. godine. Neki znanstvenici čak idu tako daleko da tvrde da će pogoditi Kalifoniju 13. travnja 2029.

U odnosu na taj asteroid, velik kao dva nogometna igrališta, 2009 TM8 je, s promjerom od od jedva desetak metara – sićušan, iako bi da je pao na Zemlju izazvao eksploziju od 4 kilotona.

Takvi bliski prolasci nisu neobični, a upozorenje za manje nebeske objekte, koje je teško uočiti kad su još daleko od Zemlje obično stiže u zadnji tren.

Istraživači kažu da zbog toga postoji stalni rizik da će Zemlju pogoditi mali asteroid koji može izazvati lokalna ili čak regionalna razaranja.

Don Yeomans, upravitelj JPL-ovog Programa za objekte u blizini Zemlje, kaže da asteroidi nalik 2009 TM8 između Zemlje i Mjeseca prolete svakih nekoliko dana.

"U blizini Zemlje postoji oko 7 milijuna nebeskih objekata. Ne treba ni reći da smo ustanovili točne putnje tek manjeg broja", priznaje Yeomans.

I dok se NASA drži većih asteroida koji prijete životu na Zemlji, praćenje manjih je također vrlo važno. Yeomans kaže da je to "način Majke Prirode kako bi nas održala budnima".


Izvor: Net.hr
16.10.2009.

Naučnici rade na letjelici koja će odbijati asteroide koji se kreću ka Zemlji ...

AsteroidTim britanskih naučnika radi na izradi planova za letjelicu koja bi mogla spriječiti velike asteroide na njihovom putu prema Zemlji.

Letjelica je nazvana "gravity tractor" a njena težina bi iznosila 10 tona i glavni zadatak bi joj bio da odbije bilo koju stijenu sa njene putanje godinama prije nego što bi se eventualni sudar sa Zemljom desio.

Letjelica će se zasnivati na sili gravitacije.

Na razvoju letjelice radi kompanija EADS Atrium iz Stevenagea.

Kompanija je saopštila kako je sve još uvijek fazi planiranja te da još uvijek nemaju napravljen prototip letjelice.

NASA je nedavno objavila kako je zabilježila oko 1068 potencijalno opasnih asteroida koji bi mogli udariti u Zemlju. Pretpostavlja se kako se u svemiru nalazi još stotine hiljada asteroida koji bi jednom mogli udariti u Zemlju.

 Izvor: MEDIAINFO.BA

09.10.2009.

NASA bombardovala Mjesec

Na udaljenosti većoj od 370.000 kilometara od Zemlje, NASA-ina raketa je udarila u dva kratera na Mjesecu
U 13.30 po evropskom vremenu, projektil Centaur udario je u Mjesečev krater i izrovao 350 metričkih tona Mjeseca i ostavio iza sebe rupu široku 19,8 metara i 13, 9 metara duboku.

Instrumenti su komade s Mjeseca poslali na analizu na Zemlju. NASA-u najviše zanima nalazi li se u uzorku led, za koji smatraju da je skriven u hladnom i mračnom krateru.

Ovi podaci mogli bi odigrati ključnu ulogu u raspravi gdje bi NASA-in program s ljudskom posadom trebao biti usmjeren: vratiti se na Mjesec ili otići negdje drugdje u Sunčevu sustavu.

Postojanje velikih i značajnih količina vode učinilo bi mogućim i lakšim neko buduće naseljavanje Mjeseca budući da led omogućuje vodu i kisik.

Podaci NASA-ina izviđačkog odreda za Mjesec već su potvrdili postojanje koncentracije vodika nedaleko od Mjesečevih polova, gdje su temperature iznimno niske zbog malo sunčevih zraka. Ova misija prva je NASA-ina misija koja se tiče Mjeseca u posljednjih deset godina.

'Postoji vodik u kraterima i mi ćemo ga iskopati', kazao je Anthony Colaprete, glavni istražitelj ove NASA-ine misije, na telefonskoj konferenciji za novinare u četvrtak.

Za nekoliko tjedana trebali bi biti poznati rezultati analize uzoraka koja bi trebala ustanoviti postojanje vode i drugih elemenata na Mjesecu.

Projekt LCROSS (Lunar Crater Observation and Sensing Satellite), težak 79 milijuna američkih dolara, započeo je prošlog lipnja, a tek prije nekoliko dana znanstvenici su odlučili raketirati površinu Mjeseca.

Valja istaknuti da su Ujedinjeni narodi sastavili dokument nazvan Outer Space Treaty, koji zabranjuje iskorištavanje Mjeseca i drugih tijela u svemiru, u bilo koje, osim miroljubive svrhe, no NASA-u i Amerikance taj sporazum previše ne brine, pa ga nisu ni potpisali.

Prema Outer Space Treatyju, koji je potpisalo čak 125 zemalja te ratificiralo njih 98, zabranjeno je mijenjanje krajolika nebeskih tijela. 'Mjesec i druga nebeska tijela mogu iskorištavati strane vlade svih država, isključivo u miroljubive svrhe. Gradnja vojnih baza, instalacija i utvrđenja, kao i testiranje novih oružja te provođenje vojnih vježbi, izričito se zabranjuju', stoji u sporazumu UN-a.

Prema jednom od izvještaja cilja misije LCROSS, koji navodi Examiner, satelit bi iz orbite trebao pronaći krater na površini Mjeseca, koji je dovoljno plitak i taman i koji bi postao primarna meta. Nakon toga, satelit bi trebao navoditi raketu Centaur koja bi brzinom od oko 9.000 kilometara na sat trebala udariti u isti krater te kreirati znatno veći i dublji krater, promjera i do sedam i pol kilometara. NASA navodi kako je cilj misije, između ostalog, i ustanoviti postoji li voda ili led u kraterima na južnom polu Mjeseca što je od velikog značaja i za 'buduće ljudske aktivnosti na površini Mjeseca'.

Izvor: Net.hr.
25.09.2009.

Noc posvecena Galileju

Hrvatsko astronomsko društvo i Zvjezdarnica Zagreb u suradnji s Institutom Ruđer Bošković u subotu, 26. rujna na Trgu bana Jelačića i Dolcu organiziraju Galileijevu noć.

 

Astronomsko promatranje organizira se u čast astronoma Galilea Galileija koji je već prije 400 godina po prvi puta okrenuo svoj teleskop i otkrivao ljepote svemira.

Možda nećete dobiti odgovore na sva pitanja o svemiru, ali će vam ovo promatranje zasigurno zagolicati maštu i otkriti pokoju malu tajnu zvijezda i planeta, stoga se pridružite našim astronomima i uživajte u novim spoznajama i svemirskoj subotnjoj večeri.

Cijeli će događaj započeti već u 10 sati kada će građani imati priliku promatrati Sunce s Trga bana Jelačića, gdje će uz teleskope biti postavljen i šator u kojem će biti organizirana astronomska radionica s nagradnom igrom, a bit će prikazan i NASA‐in dokumentarni film 50 godina istraživanja, snimljen povodom obilježavanja četrdesete obljetnice slijetanja čovjeka na mjesec.

Također, građani će tijekom dana moći poslušati brojna predavanja stručnjaka s Instituta Ruđer Bošković o svemiru, a za mlađu populaciju organizirati će se zanimljive radionice na tu temu.

Navečer će u razdoblju od 19 do 22 sata biti postavljeni teleskopi i na Dolcu gdje će svi prisutni građani moći uživati u čarima Mjeseca i Jupitera.

izvor:
Net.hr
25.09.2009.

Otrkivena jos jedna "nova" Zemlja?

Otkrivena još jedna 'nova Zemlja'

ESO
  • ESO

Europski astronomi su prvi put izvan Sunčevog sustava pronašli planet sastavljen od stijena, ali s prosječnom temperaturom od 2000 Celzijevih stupnjeva prevruć je za život.

U okviru potrage za svemirskim tijelima izvan Sunčevog sustava na kojima bi se mogao razviti život, znanstvenici su do sada pronašli više od 300 planeta, ali svi su oni plinoviti divovi poput Jupitera i do sada nije bilo dokaza o postojanju stjenovitih planeta poput Zemlje.

CoRoT-7b
Najmanji do sada otkriveni egzoplanet ujedno je i planet s najbržom orbitom. Kruži oko zvijezde CoRoT-7 u zviježđu Jednoroga, a od Zemlje je udaljen oko 500 svjetlosnih godina.

Tim europskih astronoma objavio je na znanstvenoj konferenciji u Barceloni da ima dokaze o postojanju planeta koji ima čvrstu površinu.

Planet CoRoT-7b otkriven je prošle godine, a europski su znanstvenici u više navrata mjerili njegovu gustoću kako bi dokazali da je stjenovit.

Ovaj planet je najsličniji Zemlji zbog svoje čvrste strukture, ali ima jednu manu – prevruć je. "Vruć je, zovu ga planet lave", rekao je jedan od otkrivača Artie Hartzes, direktor opservatorija Thuringer u Njemačkoj.

Naime, CoRoT-7b ima površinsku temperaturu višu od 2000 Celzijevih, što je previše za razvoj života. Oko svoje se zvijezde okrene za samo 20 sati, dok Merkur, kao najbliži našem Suncu, završi svoje putovanje za 88 dana.

Veličina mu je vrlo slična Zemljinoj, promjer mu je 1,5 puta veći od Zemljinog i pet je puta masivniji.

Osim CoRoT-7b, astronomi su u istom sustavu otkrili još jednu "super Zemlju".

Znanstvenici smatraju da otkriće stjenovitog planeta, koji kruži tako blizu svoje zvijezde, daje nadu kako bi se nešto slično tome moglo naći dalje u svemiru, s pogodnijim uvjetima za život.

"Dokazi o tome da živimo u napučen svemiru postaju sve uvjerljiviji", zaključio je Alan Boss, stručnjak s Instituta Carnegie.

Prošle su godine znanstvenici iz Toronta objavili kako su otkrili stjenoviti ekstrasolarni planet, no njegova gustoća nije dokazana.

Izvor: Net.hr.

P.S. O ovome sam pisala ranije, ali sa manje informacija, pa da nadoknadim :-)

15.09.2009.

Tuzlak Nebojša Stanojević vodi BiH u svemir

 
Tuzlak Nebojša Stanojević vodi BiH u svemir
 

Početkom avgusta 2010. godine, vođa tima "Synergy Moon“ i Tuzlak sa adresom u Južnoj Africi Nebojša Stanojević i novinar Večernjeg lista“ iz Hrvatske Miroslav Ambruš-Kiš ostvarit će svoje snove letom u svemir.

Nebojša Stanojević, pored toga što je javnosti poznat kao vođa svjetskog tima "Synergy Moon“ koji šalje robota na Mjesec, prvi je Bosanac/Hercegovac koji je 1992. godine pokrenuo bosansku ekspediciju oko svijeta.



Putovanje stoljeća započet će sa otoka Eua, najjužnijeg otoka pacifičke Kraljevine Tonge. Kralj ove države, George Tupou V, timu "Synergy Moon“ dodijelio je na poklon otok Eua na kome će se vršiti i lansiranje robota Tesle na Mjesec.

"Raketni tim našeg tima, firma Interorbital Systems razvila je komercijalni program za slanje turista u orbitu. Ova firma razvila je i novu raketu Neptune 1000, koja će s pilotom moći 'ugostiti' pet turista. Let naših članova tima će trajati 12 sati i letjet će brzinom od 25 do 30 hiljada kilometara na sat. Nakon što naprave devet krugova oko Zemlje, spustit će se negdje u Pacifiku", kazala je Belma Berberović, PR tima "Synergy Moon".

Stanojević tvrdi da je on jedan od onih rijetkih ljudi koji ne idu u krevet da sanjaju svoje snove, već ih on živi.

"Kada sam dobio ponudu za let, sa velikim oduševljenjem sam pristao i euforično iščekujem taj dan. Ova prilika je jedinstvena i sa velikom sigurnošću mogu reći da se ona pruža samo sretnima, a ja sam jedan od njih“, kazao je Stanojević.


Nebojši društvo u letu u svemir pravit će Miroslav Ambruš-Kiš, također član tima "Synergy Moon“, koji s Nebojšom ima dodirne tačke u strasti prema putovanju i zaljubljenosti u svemir i nove tehnologije.

"Fantaziram si, kako bi rekao Ćiro Blažević, da ima više nego dovoljno normalnih ljudi koji ne žele da kroz svoje vrijeme prohuje gluhi, slijepi i nijemi, i da mu ne budu svjedoci, nego se utapaju u čemeru. Možda je to najveća hrabrost koja se od nas danas može očekivati?“, pojašnjava on.

"Da je naš raketni tim napravio odličan posao potvrđuju to i činjenjice da na ovakvo putovanje čekaju Brad Pitt , Angelina Jolie i Madonna. Ukoliko vas zanimaju ovakva putovanja, potrebno je da izdvojite 800 hiljada dolara za jedan let u kapsuli koja će ponijeti pet putnika - turista s vođom puta i naravno da sačekate do 2012. godine, kada su predviđena prva svemirska komercijalna putovanja", ističe Berberović.

Naredni video prikazuje firmu Interorbital Systems koja je glavni "krivac" za Nebojšin let u svemir.

14.09.2009.

Preseljenje iz mora na tlo

Preseljenje iz mora na tlo

200 miliona godina zemlja bez kisika

Život u svjetskim okeanima i morima je postojao stotinama miliona godina prije nego se razvio na zemlji, jer zrak tada nije bio pogodan za disanje, pokazuje istraživanje.
Foto: Ilustracija
Foto: Ilustracija
Neke bakterije su evoluirale najmanje 200 miliona godina prije nego se kisik pojavio u atmosferi.

Za vrijeme ovog perioda u historiji, zemlju je okruživala otrovna magla metana, amonijaka i ostalih toksičnih gasova.

Slični uslovi danas vladaju na Saturnovom mjesecu Titanu. Život kakav poznajemo danas ne bi nikada mogao opstati na "ranoj" Zemlji.

Novo istraživanje je uključilo analize sačuvanog drevnog morskog dna u Južnoafričkoj Republici, a koje korijene ima dva ili tri miliona godina u prošlosti, piše Daily Mail.

Američki naučnici s Rutgers univerziteta u New Brunswicku, New Jersey, imaju hemijski dokaz ciklusa nitrogena, a koji bi nemoguće bilo otkriti bez prisustva slobodnog kisika. Nitrogenski ciklusi su povezani s načinom na koji živi organizmi koriste nitrogen i proizvode kompleksne organske molekule.

Istraživači Linda Godfrey i Paul Falkowski su zaključili da su organizmi koji proizvode kisik prilikom procesa fotosinteze evoluirali prije otprilike 2,5 milijardi godina.

Kisik je počeo obogaćivati atmosferu oko 200 miliona godina kasnije.
26.06.2009.

Nadolazece misije

Aditya
 
Preliminarne nacrte misije i same letjelice izradio je Advisory Committee for Space Research, udruženje indijskih naucnika iz raznih organizacija koje se bave proučavanjem svemira, dok će aktivnosti oko izgradnje u potpunosti obaviti ISRO, indijska svemirska agencija. Prema izjavi koju je 10. oktobra 2008. dao G. Madhavan Nair, načelnik ISRO-a, lansiranje će biti obavljeno tokom 2012., a procijenjeni troškovi misije su oko 10 miliona dolara.

Satelit će biti smješten u Zemljinu orbitu na visini od 600 km, a zadatak će mu biti proučavanje sunčeve korone, te učinka koji ona ima na Zemljinu magnetosferu.

Agencija: ISRO
Planirani datum lansiranja: 2012.
Masa korisnog tereta: 100 kg
Raketa-nosač: GSLV
Lansirno mjesto: Sriharikota, Indija
Perigej: 600 km
27.04.2009.

Utvrđen rub svemira

Znanstvenici su precizno odredili granicu između Zemljine atmosfere i vanjskog svemira tzv. rub svemira, objavljeno je na internetskom portalu SPACE.com.

S podacima iz novog instrumenta Supra-Thermal Ion Imager koji su razvili znastvenici kanadskog Sveučilišta u Calgaryu, utvrđeno je da svemir počinje 118 kilometara iznad površine Zemlje.


Mjerenje obuhvatilo sve elemente

Instrument je pratio relativno blage vjetrove Zemljine atmosfere i znatno silovitije strujanje nabijenih čestica u svemiru koje može dostići brzine veće od 1000 km/h. Prikupljanje podataka u tom području vrlo je značajno jer je zona previsoka za balone, a preniska za satelite. Mjerenje je prvi put uključilo sve elemente, poput visinskih atmosferskih vjetrova.

Instrument je nosila raketa JOULE-II 19. siječnja 2007. godine. Letjela je do visine od oko 200 km iznad razine mora, a prikupljala je podatke tijekom petominutnog kretanja kroz "rub svemira".

Nalazi studije koji će pomoći kod proučavanja svemirskog vremena i njegovog utjecaja na Zemlju, objavljeni su u časopisu Journal of Geophysical Research 7. travnja. Voditelj projekta bio je David Knudsen sa spomenutog Sveučilišta.


"Granično" nesuglasje

No, oko granice između Zemlje i svemira, kao i oko onih prizemnijih, kopnenih i morskih granica među pojedinim državama, postoje mnoge zbunjujuće, proturječne definicije. Tako, primjerice, astronauti mogu reći da su u svemiru nakon prelaska visine od 80 kilometara.

Međunarodna aeronautička federacija (FAI), organizacija koja određuje aeronautička mjerila, priznaje arbitrarnu granicu od 100 kilometara.

SAD nije nikada službeno prihvatio mjerilo za određivanja granice. Time bi se  zakompliciralo pitanje prava preleta satelita i drugih tijela u orbiti, objašnjava NASA. Za visinu na kojoj se ulazi u atmosferu, kontrola misija NASA-e odredila je granicu od 122 kilometra. Na toj se visini space shuttle prebacuje s upravljanja raketnim potisnicima na upravljanje površinama letjelice.

Neki pak, tvrde da bi oznaku "ulaska u svemir" trebalo postaviti na udaljenost od 21 milijun kilometara, odnosno na granicu na kojoj Zemljina gravitacija više nije dominantna.

 Izvor: index.hr.

07.10.2008.

"Zemlja nije evoluirala već je stvorena"

Bivši američki astronaut Charles Duke, koji je sletio na Mjesec 1972. kao član misije Apollo 16, održao je danas konferenciju na kojoj je govorio o iskustvima i dojmovima s puta na Mjesec te osobnim i religioznim promjenama koja je doživio nakon tog putovanja.
Apollo 16 lansiran iz svemirskog centra Kennedy 16. aprila 1972. Duke je s Johnom W. Joungom proveo 71 sata na Mjesecu unutar kojega je tri puta izašao i proveo 20 sati na površini Mjeseca. Rezultati njihovih geoloških istraživanja pomogli su naučnicima u postavljanju novih teorija o tome šta je oblikovalo Mjesec.

"Bio sam jako napet, svaki dio moga bića vibrirao je zajedno s motorom. Uskoro smo bili u atmosferi", podsjetio se Duke na dramatično polijetanje u svemir kada mu je puls bio 144 otkucaja u minuti.

Pogled na Zemlju bio je nešto najspektakularnije što sam ikada vidio - plavi okeani, bijeli snijeg, oblaci i smeđe tlo. Sam Mjesec je, kaže Duke, predivno mjesto, čisto i netaknuto čovjekom. Kako tamo nema atmosfere, može se vidjeti nekoliko kilometara u daljinu, a crnina oko Mjeseca je fascinantna.

Duke je komentirao teorije prema kojima je slijetanje na Mjesec zapravo prevara, ocijenivši kako to spada u brojne teorije zavjera. Ustvrdio je kako može odgovoriti na svaku od tih teorija, pojasnivši jednu prema kojoj se na Mjesecu vijorila američka zastava iako je to nemoguće jer tamo nema ni vjetra niti atmosfere.

Rekao je kako je ta zastava bila šest mjeseci vakumski zapakirana te je tako zgužvana imala horizontalni držač, a nabori na njoj su samo djelovali kao da zastava vijori na vjetru.

Duke je rekao kako nije bio kršćanin prije puta na Mjesec te da je vjerovao u Boga koji je bio "negdje tamo daleko". Sada, red u svemiru gledam Božjim očima, rekao je. Kada sam bio astronaut, vjerovao sam u evoluciju, a sada vjerujem da je Zemlja stvorena, vjerujem u teoriju kreacionizma.

"Ne mogu dokazati teoriju stvaranja Zemlje kao što ni vi ne možete dokazati teoriju evolucije", kazao je Duke koji će u susjednoj nam Hrvatskoj boraviti do 13. oktobra i održati brojna predavanja.
(FENA)
 
04.10.2008.

Nemam običaja pisati svoje doživljaje….ali…

Sinoć sam oko 19 časova išla ulicom i na nebu se ukazao neki neidentifikovani leteći objekat. Ako kažem NLO, čitalac će automatski pomisliti na vanzemaljce, ali, doista sam vidjela neki NLO koji se kretao iz pravca sjevera ka jugu.

U prvi mah sam pomislila da je zvijezda, no, kad sam obratila malo bolje pažnju, nije to bila zvijezda…jer objekat nije bio statičan...

Nije bio ni avion- znam kako izgledaju svjetla aviona noću (imaju i crvena svjetla), a nije to bio ni satelit- jer bi on bio mnogo dalji.

Svjetleći objekat sam posmatrala par minuta (max. 5) sve dok se nije ugasio ili zašao u oblake. Nije se čuo nikakav zvuk, a objekat je bio bliže zemlji (veličine zvijezde), nego što bude avion.

 Da li se ovakve stvari dešavaju samo ljudima koji vole fantastiku i vjeruju u vanzemaljce, te stvore sliku NLO-a u svojoj podsvjesti?

Postavljam pitanje: šta bi to što sam sinoć vidjela moglo da bude???

30.09.2008.

Na Marsu pao snijeg

Marsova sonda Phoenix snimila je snijeg kako pada iz oblaka visoko iznad površine Marsa, saoopćila je američka svemirska agencija NASA. Snijeg je, međutim, ispario prije nego je pao na tlo, pokazali su instrumenti Phoenixa.
Ništa takvo nikada prije nije primijećeno na Marsu. Nastavljamo istraživati je li snijeg ipak pao na tlo, rekao je Jim Whiteway sa univerziteta York u Torontu koji je vodio istraživanje.

Znanstvenici su također rekli da su na Marsu pronašli kalcijev karbonat, glavni sastojak krede, a možda i glinu. Obje tvari nastaju samo u prisustvu tekuće vode, a Phoenix je ranije potvrdio da je na Marsu bilo leda.

Dokaz o prisustvu tekuće vode na površini Marsa mogao bi biti ključan za odgovor na pitanje je li na stjenovitom Crvenom planetu ikad mogao postojati život.
Izvor: Sarajevo-x.com
Predhodni post koji sam pisala o Phoenixu nalazi se ovdje:
29.09.2008.

Prva kineska svemirska šetnja

Kineski astronaut Džai Džigang je danas po podne napustio brod i prošetao svemirom, čim je uspješno ostvario prvu svemirsku šetnju Kineza. Detaljnije o tome u nastavku...

Danas u pola pet po podne, nakon medicinskog utvrdjivanja dobrog stanja zdravlja kosmonauta , komandant sa zemlje je posadi ''Šendžou 7'' izdao naredbu da započne prvu svemirsku šetnju.

Zatim Džai Džigang je poslao izveštaj kontroli na zemlji.

''Napustio sam brod Šendžou 7 . Dobro se osjećam. Pozdravljam sve naše ljude i sve narode svijeta.''

Džai Džigang je u 16 sati i 45 minuta napustio brod u kosmonautskom odjelu kineske proizvodnje ''Feitian'' i ostvario prvu kinesku svemirsku šetnju.

On je, mašući državnom zastavom, počeo šetnju svemirom. Liu Mingbo se u brodu, u kosmonautskom odjelu ''Orlan'' bavio poslovima podrške vanbrodske aktivnosti Džai Džiganga. Treći astroanut Đing Haipeng je dežurao u ulaznom modulu.

Džai Džigang je boravio izvan broda oko 20 nimuta, kada je preuzeo probne modele instilirane van broda i obavio telefonski razgovor sa pekinškim Centrom za kontrolu kosmičkog leta.

''Molim pažnju!. Ovde Peking, 'Šendžou 7' se vratio u ulazni modul''.

Pekinški Centar za kontrolu kosmičkog leta je u dva minuta do pet po podne potvrdio da je astronaut Džai Džigang završio šetnju svemirom i vratio se u ulazni modul, što označava da je prva kineska vanbrodska svemirska aktivnost završena uspjehom.

Ovo je prva svemirska šetnja Kineza. U Pekinškom centru za kontrolu kosmičkog leta prolomio se gromoglasan aplauz.

Glavni projektant kosmičkog programa Džou Đianping je istakao da je Kina savladala odgovarajuću tehniku vanbrodske aktivnosti u svemiru s uspehom. To simbolizuje da je Kina krenula velikim korakom ka sklapanju orbitalne stanice.

''Čovjek može da odigra neizmenljivu ulogu u svemiru u poređenju sa automatskim mašinama. Ljudi mogu da se bave instaliranjem, popravljanjem i naučnim testiranjem izvan letelice. Drugi zadatak kosmičkog programa sa ljudskom posadom je tehničko spajanje dvije letjelice u svemiru i prelazak kosmonauti iz jedne u drugu, uz mogućnost da astronauti prenesu materijalni teret u letjelicu van orbite. Nakon završetka te misije, mi ćemo imati osnovnu tehničku sposobnost za sklapanje orbitalne stanice.''

Džai Džigang je, zahvaljujući realizovanju zadatka izvan broda, prvi Kinez koji je prošetao svemirom. On ima 42 godine. Prije 10 godina je zvanično ušao u prvi kineski tim astronauta. Prije nego što je postao član posade ''Šendžou-a 7'', dva puta je biran za za realizovanje misije kosmičkog leta. Prvi kineski taikonaut i zamjenik šefa centra za naučno izučavanje i obuku kosmonauta Jang Livei je visoko ocjenio Džai Džiganga.

''Džai Džigang je veoma inteligentan. Dobro je savladao tehniku. Nakon prakse u dvije misije 'Šendžou 5' i 'Šendžou 6', uvjeren sam da će odlično postupati i u procesu realizovanja misije 'Šendžou 7'.''

10.09.2008.

Počelo odbrojavanje za povratak na početak vremena

U podzemnim postrojenjima ispod francusko-švicarske granice počeo je povratak u vrijeme i mjesto kakvo je bilo u doba Velikog praska. U 9:38 ispucana je prva protonska zraka, ne deblja od vlasi kose na prvu četvrtinu kruga cijevi duge 27 kilometara. Popraćena burnim pljeskom, druga je zraka ispucana u 9:45 na duplo veću udaljenost. Nakon polusatne stanke, zalet se povećava i na redu je cijeli krug. Naknadno će se broj zraka i krugovi koje oni prolaze povećati, protoni će se sudarati i, nadamo se - "prasnuti".

Više od osam tisuća znanstvenika iz 85 zemalja Europske organizacije za nuklearna istraživanja (CERN) pokušat će proizvesti uvjete jednake onima s početka vremena. U CERN-u će biti pokrenut veliki hadronski sudarač koji bi trebao natjerati čestice da se zalete jedne u druge i proizvedu bljeskove materije i energije. Time bi, nadaju se, stvorili male nabore u prostor-vremenu - Higgsove bozone - koji bi im pomogli u boljem razumijevanju praznog prostora. S obzirom na brzinu i snagu koju hadronski sudarač može proizvesti, cijeli eksperiment se nekima učinio toliko zastrašujuće moćan da su ga pokušali sudski zabraniti. Jedan od strahova bio je onaj od nastanka minijaturnih crnih rupa koje bi, navodno, mogle narasti i progutati cijelu Zemlju. Međutim, Europski sud za ljudska prava odbacio je pritužbe kao neosnovane i dopustio nastavak pokusa.

Potraga za božjom česticom

Kroz prošlost su znanstvenici pokušavali doći do najsitnijih čestica na taj način da su one krupnije razbijali. Logika je bila: nađi pravi čekić i razbij stvar pa da vidiš čega tu ima. Dugo vremena mislilo se da su atomi ona najmanja čestica koja se više ne može dijeliti. Međutim, otkriveni su elektroni, protoni i neutroni, a kasnije se pokazalo da se čak i protoni i neutroni sastoje od još sitnijih kvarkova. S njihovim otkrićem činilo se da su konačno utvrđeni osnovni elementi od kojih se sastoji sva materija, pa je iz toga nastao tzv. standardni model fizike čestica. To je još važeći teorijski sustav koji je uračunao kvarkove i leptone kao najmanje građevne jedinice u svemiru. Svi pokusi i provjere do sada su potvrđivali standardni model i njegove postavke, ali se uvijek pojavljivao jedan problem - masa. Naime (teoretski), sve ove sitne čestice bi morale biti bez mase i trebale bi se razlijetati unaokolo brzinom svjetlosti. U praksi su ipak daleko sporije, a to znači da imaju i neku masu.

Problem je, teoretski, riješio Peter Higgs 1964. godine. Pala mu je na pamet ideja da svemir nije prazan čak i kad djeluje kao da jest, već je ispunjen kvantnim poljem koje je kasnije nazvano Higgsovim poljem. Sve se čestice moraju gibati kroz to polje (kao, recimo, tijelo kroz vodu) pa zbog interakcije usporavaju, tj. dobivaju masu. Razlika između Higgsova i svih drugih sličnih polja (elektromagnetsko, magnetsko...) je ta da se Higgsovo ne može isključiti, a i nema nikakva jasnog izvora. Kad bi ga se moglo isključiti, sve bi se raspalo jer bi svaka moguća najsitnija čestica krenula brzinom svjetlosti na neku svoju stranu.

Otprilike nekoliko pikosekundi nakon Velikog praska Higgsovo polje je zaista i bilo isključeno i stvari su putovale svjetlosnom brzinom, a postojali su samo kvarkovi i leptoni. U nekom trenutku se Higgsovo polje uključilo, mogli su nastati prvi protoni i neutroni i sve se usporilo. Dakako, sve je to zasad teorija koju fizičari već godinama pokušavaju testirati tako što će napraviti nabor u Higgsovu polju, tj. iščeprkati Higgsov bozon i time dokazati da polja stvarno i ima. Ako potraga za Higgsom uspije, fizičari će skočiti u zrak od veselja zbog svoje potvrđene, zaokružene i funkcionalne teorije. Za slučaj da Higgsa ipak ne bude, uzbuđenje će vjerojatno biti i veće jer tek tada kreće potraga za novom i još boljom sveobuhvatnom teorijom.

 Izvor: vecernji.hr.

18.07.2008.

Prepoznaju Yodu, ali ne i hrastov list!

Devet od desetero britanske djece prepoznaje Yodu, lika iz Star Warsa, što je duplo više od onih koji uspijevaju prepoznati list hrasta.

Tek polovina ispitane djece znaju razliku između ose i pčele, objavljeno je u studiji o dječijem znanju o prirodi Natural Trust organizacije.

Tek 29% djece znalo je šta je svraka.

Nick Baker, TV voditelj ističe: "Ako je više djece koja prepoznaju izmišljene vanzemaljce nego list našeg nacionalnog drveta, nešto se tu mora poduzeti."

Rezultati ankete objavljeni su u okviru kampanje Natural Trusta koji apeluju na porodice da više vremena provode vani.

30.06.2008.

Zemlju nece usisati crna rupa

Zemlja nije u opasnosti od toga da bude usisana u crnu rupu, tvrde naučnici koji provode eksperimente o ovom fenomenu u fizici.

Da bi to potvrdili, naučnici iz evropske CERN laboratorije upotrijebit će takozvani LHC aparat da bi proizveli minijaturne verzije Velikog praska. Kolizija će proizvesti temperature 100.000 puta veće od one koju Sunce prouzrokuje na Zemlji.

Ova mašina će raditi ispod površine zemlje, u 27 kilometara dugom tunelu blizu Ženeve, a detektori će pratiti i analizirati rezultate.

Fizičari se nadaju da će na ovaj način uspjeti dobiti relevantan odgovor na često postavljana pitanja. Neki kritičar se ipak boje da bi se ovako mogle stvoriti mikroskopski male crne rupe koje bi mogle rasti i na kraju "pojesti" cijelu planetu.

Evropska organizacija za nuklearna istraživanja objavila je da nema opasnosti od ovog eksperimenta, i pored tvrdnji naučnika da će se ovom prilikom proizvesti energija koju nijedan čovjek dosad nije stvorio. Oni ostaju pri tome da ove prirodne kosmičke zrake nisu izazvale nikakve negativne efekte.

"Sama priroda je dosad stvorila toliko sudara na Zemlji, to je kao milion LHC ekperimenata, a planeta i dalje postoji," kažu iz Organizacije. Takođe, astronomske crne rupe su mnogo teže nego bilo šta što se kroz eksperiment može kreirati. Čak i ako se stvore ovakvi spojevi, oni će biti toliko nestabilni i neće biti vremena za bilo kakav uticaj na spoljni svijet.

Na drugoj strani, postoje brige od stvaranja nepoznatih jedinjenja ovim eksperimentom. Prvi put je ovaj potencijalni problem iznijet 2000. godine. Hipotetički, mogle bi se proizvesti čestice koje bi uništile Zemlju kao po scenariju iz Sudnjeg dana.

Doktor Adrian Kent sa Cambridge univerziteta se slaže da nije dovoljno izračunat rizik od ovih elemenata, ali vođa projekta John Ellis tvrdi da ni pri ranijim ekperimentima takve čestice nisu nastajale i da bi ih toplina koja će biti stvorena vrlo lako mogla uništiti.

LHC eksperiment je trebao biti izveden još u novembru 2007, ali je od tad prolongiran nekoliko puta, a prvi put nakon eksplozije jednog od 9.300 magneta, nakon čega je cijela jedinica bila evakurirana.
26.06.2008.

NLO iznad Mostara?

NLO snimljen iznad Mostara?

Mirela B. iz zgrade na adresi Bijeli brijeg III u Mostaru u redakciju Dnevnog lista poslala je fotografiju NLO-a kako leti iznad Mostara, koju je u prošlu srijedu oko 5.30 sati ujutro snimila sa svoga balkona.
Foto: Ilustracija
Foto: Ilustracija
Na fotografiji, koju je Mirela donijela u redakciju Dnevnog lista vidi se da se ne radi o letjelici elipsastog oblika, tvrde u Dnevnom listu.

“Ustala sam rano da bih učila, spremam ispit. Kada sam izašla na balkon, imala sam što vidjeti. Na nebu, bez ijednog oblaka, vidjela sam letjelicu za koju tvrdim da je NLO, jer ne sliči ni čemu drugom, a sam oblik letjelice govori o čemu se radi”, kaže i sedam dana poslije vidno uzbuđena Mirela za Dnevni list.

Dodaje kako je odmah otrčala po mobilni telefon te da je uspjela fotografirati samo jednu sliku prije nego što je letjelica nestala u pravcu prema Sarajevu. Mirela, iako je imala dokaz, nije lako progovorila o ovome događaju, jer su njezini prijatelji sa smijehom i nevjericom gledali na to da je baš ona ugledala NLO. “Kada smo fotografiju prebacili na mobilni telefon s većom rezolucijom, nastao je tajac među onima koji su se smijali. Tada sam se odlučila javiti vama”, kaže Mirela Dnevnom listu i još jednom dodaje kako je ono što je vidjela iznad mostarskog naselja Bijeli brijeg, ništa drugo nego NLO! Mirela također dodaje da se zrak ispod letjelice isijavao i treperio, da se radilo o pulsirajućim svjetlima, a da takvo što nikada nije vidjela.
24.06.2008.

Objavljene fotografije s Marsa na kojima se vidi led

NASA je objavila fotografije koje im je s Marsa poslala sonda "Feniks" i na kojima su vidljivi fragmenti leda, koji je otkriven prije nekoliko dana na površini Marsa, što su mnogi naučnici nazvali senzacijom.
Foto: Reuters
Foto: Reuters
Tokom sakupljanja uzoraka tla kamere "Feniksa" su zabilježile čestice svjetlucave materije. Međutim, na ponovljenom snimku nema otkrivenih čestica, što daje osnovu za pretpostavku da je na Marsu otkriven led koji se otopio.

Postojanje zamrznute vode može značiti da je na Marsu ipak moguć život, smatraju naučnici.

Misija "Feniksa" počela je 26. maja ove godine. Njen cilj je da potvrdi hipotezu da ispod površine Marsa ima leda. Tokom 90-dnevne misije aparat će pokušati da to otkrije.

Pretpostavlja se da na polarnim kapama Marsa, odmah ispod površine, ima leda koji se s vremena na vrijeme otapa stvarajući u vodenoj sredini povoljne uvjete za mikroorganizme.

"Feniks" ima zadatak da potvrdi ili demantira tu hipotezu.

Drugi zadatak misije američkog robota je otkrivanje tragova starih hemijskih jedinjena koji bi žiteljima Zemlje otkrili da li je bilo života na Marsu.

Pored toga, sonda će izučiti atmosferu Marsa i izvesti meteorološka posmatranja.
14.06.2008.

Bosna i Hercegovina se pridružila projektu Međunarodne godine astronomije

Generalna skupština Ujedinjenih naroda proglasila je 2009. godinu Međunarodnom godinom astronomije. Povod je obilježavanje 400. godišnjice od kada je Galileo Galilej 1609. prvi usmjerio teleskop prema nebu. Ta se godina uzima kao početak modernog doba u astronomiji, odnosno, kao početak teleskopske ere.

Generalni sekretar Međunarodne astronomske unije dr. Karel A. van der Hucht objavio je da je Muhamed Muminović, predsjednik Astronomskog društva Orion iz Sarajeva, izabran za koordinatora koji će biti zadužen za komunikaciju između BiH i ove međunarodne organizacije u okviru projekta Međunarodne godine astronomije. Astronomsko društvo Orion ujedno je nacionalni organizacioni centar koji će koordinirati astronomske akcije i projekte u Bosni i Hercegovini vezane za Međunarodnu godinu astronomije.

„Bosna i Hercegovina je postala 111. zemlja koja se pridružila aktivnostima putem kojih će se svemir približiti najširim slojevima stanovništva“, kazao je predsjednik Oriona i dodao kako će pod pokroviteljstvom UNESCO-a sljedeće godine biti organizirane brojne aktivnosti širom planete. „Kao najstarija nauka, astronomija je neodvojiva od ukupne kulture čovječanstva. Kroz proces otkrivanja fundamentalnih zakona svemira čovjek pokušava da 'zahvati' i dio vlastite esencije i da razumije svoje mjesto u svemiru. Astronomija pruža mnogo prilika za jednu od najljepših radosti za koje čovjek zna – radost saznanja“, dodao je Muminović.

Astronomsko društvo Orion već priprema različite projekte koji će ne samo obilježiti Međunarodnu godinu astronomije, već i provesti čitav niz akcija u cilju popularizacije astronomije. Očekuje se da će se u predstojeće aktivnosti uključiti brojne institucije, udruženja, kao i pojedinci i bh. astronomi iz cijelog svijeta.

„Nebo je jedno za sve“, poručuju iz Astronomskog društva Orion.

12.06.2008.

Pluton je od sad plutoid

Pluton je izgubio titulu planete 2006. godine, a danas je dobio nagradu - novo zvanje. Pluton i slične planete od sad se smatraju plutoidima i to novom odlukom Međunarodne astronomske unije čiji su se članovi sastali danas u Oslu u Norveškoj.

Novi termin je definisan kao nebesko tijelo koje kruži oko Sunca, a udaljenije je od Neptuna. Ova tijela moraju biti okruglastog oblika i u svojoj orbiti mogu imati druge manje objekte, prenosi Reuters.

Dosadašnja dva plutoida zovu se Pluto i Eris, ali se naučnici nadaju da bi mogli pronaći još ovakvih nebeskih tijela.

09.06.2008.

Phoenix počeo slati prve fotografije s Marsa

Stručnjaci NASA-e počeli su analizirati fotografije koje je snimila svemirska letjelica Phoenix nakon slijetanja u nedjelju.

Istodobno, znanstvenici kažu da se sistemi instrumenata na Phoenixu pripremaju početi misiju - otkriti jesu li na Marsu ikada postojali uvjeti za održavanje života.

Na jučerašnjoj pres-konferenciji, znanstvenici NASA-e su izrazili uvjerenost da se smrznuta voda krije neposredno ispod površine polarne ravnice na koju je sletio Phoenix.

Nakon nekoliko dana testiranja opreme i sistema, sonda će koristiti svoju robotsku 'ruku' za iskopavanje tla, te potom analizirati te uzorke.

"Fotografije prikazuju široke ravnice sjeverne polarne regije Marsa. Ravni krajolik prekriven je šljunkom i pokazuje višeugaone raspukline, što je uzorak uočljiv na polarnim visinama Marsa i primijećen na terenima s 'permafrostom' - stalno zaleđenim tlom, na Zemlji.

Za višeugaone raspukline se vjeruje da su rezultat sezonskog smrzavanja i otapanja površinskog leda", navodi NASA u opisu snimaka s Phoenixa.

"To je iznenađujuće blizu onome što smo očekivali", rekao je glavni istraživač misije Peter Smith sa Univerziteta Arizona u Tusconu. "Vidimo nedostatak stijena kao što smo i očekivali, vidimo višeugaone oblike koje smo uočili iz svemira, ne vidimo led, ali vjerujem da ćemo ga naći ispod površine. Meni izgleda sjajno", dodao je Smith.

Misija Phoenixa trajat će, kako je planirano, tri mjeseca. Sonda je bila lansirana put Marsa u augustu prošle godine, a proputovala je 679 miliona kilometara kružeći oko Sunca da dođe do idealnog sletnog mjesta.

Samo slijetanje je, kako kažu kontrolori misije, proteklo praktički idealno, tako da na solarne ploče, koje su se odmotale po slijetanju, nije palo gotovo ništa prašine.

Inače, samo je pet od ranijih 11 pokušaja slijetanja na Mars okončalo uspješno. Letjelica jednaka Phoenixu bila je izgubljena u pokušaju slijetanja 1999. godine.

http://news.bbc.co.uk/2/hi/in_pictures/7419763.stm

29.05.2008.

Phoenix šalje prve slike s Marsa

Stručnjaci NASA-e počeli su analizirati fotografije koje je snimila svemirska letjelica Phoenix nakon slijetanja u nedjelju.
"Fotografije prikazuju široke ravnice sjeverne polarne regije Marsa. Ravni krajolik prekriven je šljunkom i pokazuje višeugaone raspukline, što je uzorak uočljiv na polarnim visinama Marsa i primijećen na terenima s 'permafrostom' - stalno zaledjenim tlom, na Zemlji. Za višeugaone raspukline se vjeruje da su rezultat sezonskog smrzavanja i otapanja površinskog leda", navodi NASA u opisu snimaka s Phoenixa.
Misija Phoenixa trajat će, kako je planirano, tri mjeseca. Sonda je bila lansirana put Marsa u augustu prošle godine, a proputovala je 679 miliona kilometara kružeći oko Sunca da dodje do idealnog sletnog mjesta.
Nakon nekoliko dana testiranja opreme i sistema, sonda će koristiti svoju robotsku 'ruku' za iskopavanje tla, te potom analizirati te uzorke.








02.04.2008.

Čitajte AMERIČKE BOGOVE besplatno online

Nakon što je publika odlučila koju bi knjigu Neila Gaimana najradije preporučila nekome ko se do sada nije sreo s njegovim romanima, izdavač Harper Collins odlučio je “Američke bogove” staviti besplatno online. Ovaj je potez zapravo eksperiment kako bi se vidjelo hoće li besplatna online verzija pogodovati prodaji papirnatih izdanja. Knjigu možete sljedećih par dana besplatno čitati ovdje.

29.03.2008.

"Space, the final frontier": Završena laboratorija koja će otkrivati tajne svemira!

24SI - Točak težak 100 tona, posljednji komad potreban za ambiciozan eksperimenat koji će, nadaju se naučnici, otvoriti vrata tajni svemira, uspješno je u petak spušten u podzemnu pećinu. To je bio posljednji veliki elemenat detektora čestica ATLAS, najvećeg od četiri detektora povezanog sa najmoćnijim svjetskim akceleratorom čestica koji će, nada se Evropska organizacija za nuklearna istraživanja (CERN), početi sa radom sredinom 2008.

"Taj posljednji komad upotpunjuje divovsku slagalicu", rekao je CERN u izjavi.

Točak je spušten u 100-metarsko okno i u milimetar precizno spojen sa drugim detektorima u CERN-u, vodećem svjetskom centru za istraživanje čestica smještenom u kompleksu koji se nalazi na švicarsko-francuskoj granici.

Detektor ATLAS će mjeriti čestice nazvane "muoni" a koje bi se trebale proizvesti kolizijama čestica u akceleratoru nazvanom "Large Hadron Collider" (LHC). LHC će sudaranjem dva snopa čestica gotovo brzinom svijetla rekonstruisati uslove koji su nastali neposredno nakon Velikog praska u kome je, vjeruju mnogi naučnici, rođen svemir.

"Dok čestice prolaze kroz magnetsko polje koje proizvode magneti supervodiči, ovaj detektor ih je u stanju pratiti sve do širine ljudske vlasi", rekao je CERN.

Ispitivanja u LHC-u, koji se nalazi u podzemnom tunelu koji ima 27 kilometara dužine, trebao bi naučnicima omogućiti da naprave veliki skok na putu započetom zakonom gravitacije Isaaca Newtona.

Nauka nije bila u stanju objasniti osnovna pitanja poput onoga kako čestice dobijaju masu. Ispitivanja će takođe istražiti tajanstvenu tamnu materiju svemira i zašto ima više materije od antimaterije.

"Čim se prvi protoni međusobno razbiju tajne našeg svemira će se početi otkrivati", kaže CERN.

Glasnogovornik CERN-a James Gillies je rekao: "Mi znamo oko 4 posto našeg svemira. LHC bi nas mogao naučiti od čega je napravljeno ostalih 94 posto svemira, ono što naučnici nazivaju tamnom tvari".

Kada LHC počne sa radom biće vjerovatno potrebna godina dana da se počne ukazivati "nova fizika", rekao je Gillies. Očekuje se da će korisni naučni podaci dolaziti idućih 20 godina.

Oko 10.000 naučnika iz cijelog svijeta radilo je na složenom postrojenju otkako je počela njegova gradnja 1994.
Većina, oko 6.000, dolazi iz 20 zemalja članica Evropske unije iako su Amerikanci najbrojnija pojedinačna nacionalnost (1.000), a njih po broju blisko prate Rusi, rekao je Gilles.

Prije nego što se pokrene LHC oko 38.000 tona opreme mora biti ohlađeno na minus 271 Celzija kako bi magneti dostigli stanje supervodiča. To se postiže upotrebom mnogo tona tekućeg vodonika i helijuma.

"To je zapravo hladnije od vanjskog svemira. To je vrlo veliki zadatak. U osnovi je kao princip rada frižidera, samo je to izuzetno velik hladnjak a temperatura je nevjerojatno niska", rekao je Gilles.

Izvor. Hina


27.03.2008.

Ispod površine Titana krije se okean

Postoji vjerovatnoća da se veliki okean vode i amonijaka krije duboko ispod površine Titana, intrigantnog, narandžastog mjeseca planete Saturn, odranije poznatog po svom debelom pokrivaču oblaka i gustoj atmosferi, otkrivaju naučnici.

Astronomi nisu direktno posmatrali okean. Svemirska letjelica Cassini je vršila ispitivanja rotacija Titana i pomjeranja na području njegove površine, na osnovu kojih su uslijedili zaključci da je moguće da se okean nalazi 95 km ispod površine, prenosi Reuters.

Titan je Saturnov najveći mjesec i drugi najveći u solarnom sistemu, tek nešto manji od Jupiterovog mjeseca Ganymede.

Raniji rezultati istraživanja su pomogli stručnjacima da ustanove 50 lokacija, koje uključuju jezera, kanjone i planine na površini Titana. Posljednji podaci radara su istraživačima ukazali na pomjerenja reljefne površine planete u omjeru od 30 km.

Prema mišljenju naučnika, pomjeranje Titanove kore se može povezati sa vjetrovima u atmosferi. Međutim, veća pomjeranja reljefne građe Titana se mogu objasniti samo odvajanjem kore od jezgra posredstvom djelovanja sila okeana ispod površine planete.

Atmosferu Titana čine azot sa elemetnima ugljikovodika koji mu daju karakterističnu narandžastu boju. Atmosfera se sastoji od jedinjenja koja su postojala u Zemljinoj primordijalnoj atmosferi, ali Titan sadrži i više hemijskih jedinjenja kao što su metan i etan.

“Titan je jedna od sličnijih planeta Zemlji, ukoliko nije i najsličnija po reljefnim oblicima u solarnom sistemu, a uz to ima Zemlji najsličnije vremenske uslove”, izjavio je Ralph Lorenz, istraživač laboratorija primijenjene fizike pri Univerzitetu Johns Hopkins u Laurelu, Maryland.

“Mnogo je hladnije na Titanu nego na Zemlji, ali isti procesi kao što su specifična formacija oblaka i kiše se odvijaju na Titanu, s osnovnom razlikom što umjesto vode u procesima učestvuje tečni metan”, zaljučio je Lorenz.

Za Titan se smatra da ima stotine puta više tečnog ugljikovodika od svih poznatih rezervata nafte i prirodnog gasa na planeti Zemlji zahvaljujući kišama ugljikovodika, koji se nakuplja u udubljenjima koja formiraju jezera i dine.

 

Izvor: Sarajevo-X

25.03.2008.

Bumerang u svemiru

Astronaut Takao Doi bacio je trokraki bumerang koji mu se vratio, objavio je glasnogovonik japanske Agencije za istraživanje svemira.

"Bio sam jako iznenađen kada sam vidio da leti isto kao i na Zemlji", rekao je astronaut svojoj supruzi u svemirskom chatu, kako prenosi dnevni list Mainichi Shimbun.

JAXA još nije doznala kako je bumerang tačno letio, ali bi uskoro trebala biti dostupna videosnimka eksperimenta u uvjetima mikrogravitacije.

Takao Doi je trenutno u misiji u ISS-u kako bi spojio prve dijelove japanskog laboratorija Kibo.

Pokus s bumerangom izveo je na molbu svjetskog prvaka u toj disciplini, Japanca Yasuhira Togaija.

Osim bumeranga, Doi je isprobao i novo japansko svemirsko odijelo i svemirsko donje rublje.


Izvor: Hina.

19.03.2008.

Preminuo Artur Klark

Britanski pisac naučne fantastike Artur Klark preminuo je u svom domu u Šri Lanki u 90. godini.

Tokom duge i plodne karijere, napisao je više od stotinu knjiga koje su prodate u milionskim tiražima širom svijeta.

Klarkovo najpoznatije djelo je "2001: Odiseja u svemiru", objavljeno 1968. godine, na osnovu koga je snimljen istoimeni film, nagradjen Oskarom.

Još kao dijete, Klark je počeo da eksperimentiše za bežičnom telegrafijom i raketnim pogonom.

U dvadeset i nekoj, dok je radio u radarskoj službi Britanskog ratnog vazduhoplovstva, došao je na ideju komunikacionih satelita, pomoću kojih bi se širom svijeta emitovao program. Ta ideja realizovana je šezdesetih godina prošlog vijeka.

Pedesetih godina, poslije vrlo kratkog braka, preselio se u Šri Lanku, gde je svakodnevno ronio i igrao stoni tenis, iako ga je paraliza, takozvani post-polio sindrom, prikovala za invalidsku stolicu.

U knjizi "3001", Klark je zamislio neboder visok 36 hiljada kilometara, koji je povezivao lanac satelita u Zemljinoj orbiti.

I u dubokoj starosti, svoju viziju budućnosti iznosio je u predavanjima, koje su organizovali UN, Majkrosoft i NASA.

 

Izvor: BBC Serbian

11.03.2008.

Javljanje "s nogu"

Kad god osjetim potrebu da se javim na ovaj blog, ja to i učinim. Ovom prilikom sa vama dijelim par izreka...

"Većina ljudi cijeli svoj život provede u jednom snu, neki se u tom snu bave i naukom, a neki čak pišu i knjige."

 Gurdžijev

"Na putu ka istini čovjek može da napravi samo dvije greške. Da ne prodje cijelim putem, ili - da ni ne krene." 

 Buda

"Ovaj svijet je opasno mjesto za življenje, ne zbog onih ljudi koji su zli, nego zbog onih koji u vezi toga ništa ne poduzimaju."
Albert Einstein

 

 

18.02.2008.

MESSENGER poslao prve fotografije Merkura

Nakon više od tri decenije, nova američka sonda MESSENGER posjetila je Merkur, najmanji planet Sunčevog sistema, smješten najbliže Suncu. Podsjetimo, posljednja sonda koja je djelomično snimila Merkur bio je Mariner 10, koji je tokom 1975. godine, treći i posljednji put proletio u blizini planete.

Na prvim fotografijama koje je poslao MESSENGER, jasno se vidi stjenovita površina planete, išarana velikim brojem malih kratera, promjera manjeg od 1.6km. Jedan od kratera koje je Messenger pozorno snimao jest i krater Vivaldi, nazvan po talijanskom kompozitoru, a kojega je prethodno snimio i Mariner 10. Ovdje valja naglasiti kako će Messenger snimiti i drugu stranu Merkura, koju Mariner 10 nije imao mogućnosti uhvatiti okom kamere.

Naziv sonde ustvari je skraćenica naziva MErcury Surface, Space ENvironment, GEochemistry, and Ranging, što prevedeno na bosanski otprilike znači Merkurova površina, svemirsko okruženje, geokemijski sastav i kartografija. MESSENGER je od ponedjeljka započeo sa tri planirana preleta a u cilju ulaska u Merkurovu orbitu 18. marta 2011. godine. "Jedino ćemo tokom ovih preleta letjeti na niskoj visini iznad Merkurovog ekvatora" izjavio je voditelj projekta Sean Solomon.

Drugi prelet planiran je za oktobar, dok bi se treći prelet trebao dogoditi u novembru 2009. godine. Podsjetimo, MESSENGER je lansiran u avgustu 2004. godine, da bi na svome putu do Merkura jednom proletio pokraj Zemlje, a dva puta u blizini Venere, a u svrhu dodatnog ubrzanja na svom putovanju od ukupno 7.9 milijardi kilometara.

Tokom prvog preleta u ponedjeljak, MESSENGER je proletio na visini od samo 200km iznad površine planeta i pritom snimio oko 55% od dijela planeta kojega Mariner 10 nije uspio snimiti. Isto tako, MESSENGER-ovih sedam instrumenata zabilježili su mnoštvo podataka o sastavu tla, magnetskom polju, atmosferskim prilikama, neuobičajeno visokoj gustoći planeta itd. "Trebaće sedam dana kako bismo dobili sve podatke sa sonde", izjavio je nadzornik MESSENGER-ovih sustava, inženjer Eric Finnegan, neposredno prije spomenutog preleta u ponedjeljak.

Naučnici se nadaju da će im navedeni podaci pomoći kako bi bolje shvatili proces Merkurova nastanka u ranim danima Sunčevog sistema. Osim toga, sonda će tražiti i znakove postojanja leda na dnu kratera u blizini polova.

13.02.2008.

Meteoriti

Najveći kameni meteorit koji je ikad pao na zemlju,  bio je tezak 1.774 kg, a pao je u Dzilin u Kini, 1976.godine.

U Srbiji je do sada zabilježeno 4 pada meteorita. Prvi je pao 1877. godine kod Sokobanje, drugi 1889. na planini Jelići i njihovi djelovi  se danas nalaze u Prirodnjačkom muzeju u Beogradu. Treći je pao kod Guče 1891. godine, a četvrti kod Čačka 1919. godine i oni su tokom ratova pokradeni Svi ovi navedeni meteoriti su bili kamenog sastava. Na teritoriji Srbije je pronađen 1947. godine i jedan gvozdeni meteorit, nazvan Dimitrovgradsko gvožđe.

01.02.2008.

Zvijezde

Ako ste ikad pogledali u nocno nebo, vjerojatno ste primjetili da nisu sve zvijezde iste boje. Vega i Sirius su izrazito bijele zvijezde, Capella je, kao i naše Sunce, žute boje, a Antares i Betelgeux su crveni. O cemu ovisi koje je zvijezda boje? Zacudili bi se što se sve može saznati o zvijezdi samo iz njene boje...

      Boju zvijezde uzrokuje njena površinska temperatura. Temperatura pak ovisi o masi i starosti zvijezde. Naše Sunce, na primjer, ima površinsku temperaturu od oko 5600 K, zbog cega emitira najviše žute svijetlosti. Prema boji, ali i prema još nekim svojstvima, zvijezde možemo podijeliti na tipove W, O, B, A, F, G, K, M, R, N i S. Zvijezde tipova W, O, A i B su uglavnom bijele ili blago plave, zvijezde tipa F su blago žuckaste, tipu G pripadaju žute zvijezde, K narancaste, a ostalim crvene zvijezde. Crvene zvijezde su najhladnije (oko 2500 - 3500 K), a temperatura raste prema zvijezdama tipa W. Te su zvijezde rijetke, a površinska im temperatura može doseci 80000 K. Razni tipovi zvijezda imaju i razlicite spektre. Oni su jedan od glavnih izvora podataka o zvijezdama. Za one koji neznaju, spektar zvijezde se može snimiti pomocu uredaja koji se zove spektrograf i on tada pokazuje razlicite tamne i svijetle linije koje karakterizirju pojedine elemente. Vruce i mlade zvijezde kojima je glavni izvor energije fuzije vodika u helij, imat ce izražene karakteristicne linije ta dva elementa. Zvijezde srednjih tipova imaju mnogo linija težih elemenata, a crvene zvijezde (koje su prema zvjezdanim mjerilima stare zvijezde) imaju puno linija koje odgovaraju molekulama kao što je titanijev oksid.

Drugo važno obilježje zvijezde je njen luminozitet. On je, u odredenom omjeru, jednak apsolutnoj magnitudi zvijezde. Naše je Sunce, što se luminoziteta tice, negdje u sredini. Postoje zvijezde kao Eta Carinae koja je 6 miliona puta sjajnija od Sunca, a i sitni crveni patuljci koji imaju 1/20000 Suncevog luminoziteta. Odnos luminoziteta i površinske temperature napravili su 1908. danski astronom Ejnar Hertzprung i amerikanac Henry Norris Russell, pa se po njima taj dijagram naziva Hertzprung - Russellov (HR) dijagram. Njegova važnost u astrofizici je neprocjenjiva. Kada se na njega nanesu poznate zvijezde dobiva se oblik Y nakošen prema desnom donjem uglu. Liniju koja gornji lijevi ugao povezuje sa donjim desnim nazivamo glavni niz. Negdje na sredni glavnog niza nalazi se i naše Sunce. U gornjem desnom uglu nalaze se "hladni" crveni divovi i superdivovi sa promjerima do 1000 puta vecim od Suncevog. Suprotno njima, ispod glavnog niza, nalaze se mali, ali masivni i vruci, bijeli patuljci. Osim luminoziteta i temperature (odnosno tipa), na dijagram se pod odredenim uglom mogu nacrtati i linije radijusa zvijezde. Postoji i podjela prema radijusu, a ona glasi: superdivovi, divovi, subdivovi, patuljci i subpatuljci. Prema toj podjeli Sunce spada u patuljke, Capella u divove, Betelgeux u superdivove, itd. Mjerenje radijusa je vrlo komplikovano  jer su zvjiezde vrlo udaljene i za to su potrebni vrlo osjetljivi uredaji. Navest cu kao primjer SUSI, stelarni interferometar u Sidneyu koji može izmjeriti debljinu vlasi kose udaljene 100 km.

27.12.2007.

Galileo Galilej

Kao izumitelji prvog durbina navode se Johanes Lilipershej, Đovani Batista dela Porta, Leonardo da Vinči, Đirolamo Frakastra, Zaharias Jansen i dr. Danas se tip teleskopa koji je Galilej koristio naziva  Galilejev ili holandski teleskop. Ovi teleskopi su davali prilično lošu sliku.

Postoje podaci po kojima Galilej nije bio ni prvi koji je posmatrao nebo, spominju se imena: Sajmon Mejr, Hristof Šajner, fon Grenhauzen, Tomas Heriot, Nikola Kuzanski. Međutim, oni se svi navode kao posmatrači pojedinih objekata, dok je malo njih ostavilo pisane tragove o svojim potencijalno izvedenim posmatranjima.

U maju 1609. godine Galilej koristeći svoj teleskop skromnih mogućnosti iscrtava grube skice Mjesečeve površine. Zatim je Galileo posmatrao Sunčeve pjege, jedna od Sunčevih aktivnosti tokom koje lokalna magnetna polja izazivaju pad temperature u odnosu na preostale dijelove fotosfere i pojavljuju se tamnije površi na Sunčevoj površini. Posmatrao je i Saturnove prstenove, pogrešno zaključivši da se radi o trojnoj planeti, da bi tek kasnije Kristijan Hajgens utvrdio da su ’’planete’’ sa obje strane Saturna ustvari rubovi njegovog prstena. Galileo je utvrdio i to da je maglovita staza na nebu – Mliječni put – ustvari sačinjena od mnoštva sitnih zvezda. Posmatrao je i faze Venere, koje je predvidio Kasteli, slične onima koje ima Mjesec; kao i jednu spiralnu galaksiju.

Galileo je 1610. posmatrao Jupiter i primjetio tri zvjezdice u njegovoj blizini. Vremenom, shvatio je da se ove zvjezdice obrću oko Jupitera, a nešto kasnije je uočio i četvrti od četiri najveća Jupiterova satelita, koje danas zovemo Galilejevi sateliti (Io, Evropa, Ganimed i Kalisto). Kruženje ovih satelita oko Jupitera nagnalo je Galileja da shvati da se ne obrće sve oko Zemlje. Tada je napisao knjigu ’’Dijalog Galileo Galileja, gospodina iz Firence, vanrednog profesora matematike na Univerzitetu u Pizi, filozofa i glavnog matematičara velikog toskanskog vojvode, gdje se u četiri dijaloga, vode rasprave o dva glavna sistema svijeta, Ptolomejevom i Kopernikovom, iznoseći razloge: i filozofske i fizičke, kako jedne, tako i druge strane’’ u kojoj tri ličnosti (Salvijati, Sagredo i Simplicio) raspravljaju o dva sistema svijeta – Aristotelovom i Ptolomejevom i – Kopernikovom. U toj knjizi Galilej je pobio Aristotelova shvatanja o savršenosti nebeskih sfera, tvrdio je da se tijela ne mogu odvojiti od Zemlje zbog rotacije Zemljine kugle, opisao prednost Kopernikovog heliocentričnog modela nad Ptolomejevim geocentričnim, proglasio je komete optičkim varkama usled dešavanja u Zemljinoj atmosferi, tvrdi da su plime izazvane rotacijom Zemlje (ismijavajući Keplerovo tačno objašnjenje).

Za ovu knjigu, Galileo je dobio dozvolu da je napiše, uz uslov da piše nepristrasno o oba sistema, ali je po izdavanju knjige bilo očigledno da ona ukazuje na tačnost Kopernikovog sistema. Povjerenje pape Urbana VIII Barberinija bilo je izigrano. Galilej se pojavio pred inkvizicijom 12. aprila 1633. godine.

24.12.2007.

Asteroid bi mogao udariti u Mars

Novootkriveni komad stijene iz svemira koji se kreće prema Marsu, ima šansu 1:75 da udari u ovu planetu 30. januara. Asteroid putuje oko 12,7 kilometara u sekundi, a u slučaju da udari u Mars udar će biti ekvivalentan jačini eksplozije nuklearne bombe od 15 megatona.

Asteroid pod imenom 2007 WD5 je otkriven u drugoj polovini prošlog novembra i prema proračunima naučnika šanse da udari u Mars su 1:75. Ipak, ranije procjene su govorile o 1:350, ali su izračunavanjem putanje naučnici shvatili da su šanse mnogo veće.

Udar, ukoliko dođe do njega, bi se trebao dogoditi 30 januara.

Prema procjenama, asteroid je približne veličine kao onaj što je udario u Sibir 1908. godine. Udar je bio jak kao nuklearna bomba od 15 megatona.

Naučnici vjeruju da će asteroid najvjerovatnije promašiti Mars, ali ne isključuju ni mogućnost udara.

Ako asteroid udari u Mars, onda će pasti u okolini ekvatora - vrlo blizu robota "Opportunity" koji istražuje Mars još od 2004.

 

Izvor: http://www.sarajevo-x.com/clanak/071221001

14.12.2007.

Omiljena serija...

11.12.2007.

Fotografija mjeseca

Multimedijska simulacija prikazuje novi planet koji je otkriven u opservatoriju La Silla, dijelu Europskog južnog opservatorija u čileanskom Santiagu. Astronomi su 24. aprila izvijestili da su otkrili 'super-Zemlju', udaljenu oko 20,5 svjetlosnih godina, koja je najzanimljiviji svijet otkriven u dosadašnjoj potrazi za izvanzemljaskim životom. Planet 581 c ima masu pet Zemlji, a kruži oko hladnog i blijedog crvenog patuljka, smještenog u zviježđu Vage. Već je otkriveno da oko zvijezde Gliese 581 kruži i planet veličine Neptuna, ledenog plinovitog diva na rubu Sunčevog sustava. Planst 581 c je 14 puta bliži Glieseu 581 nego je Zemlja Suncu.

07.12.2007.

Dolazi Mars

Da podsjetim: 27. avgusta 2003. godine, u 09:51 po Griniču, Mars se najviše približio Zemlji u posljednjih 59.619 godina. Tada je imao magnitudu od –3 m ili tako nešto, te je predstavljao treći najsjajniji objekat na tadašnjem nebu (ako se ne računa Venera, koja je bila preblizu Suncu da bi je uzimali u obzir).

Međutim, koliko je bilo blizu to blizu? Ko je čitao tadašnje novine i gledao TV, mogao je da pomisli da je Mars za dlaku promašio Zemlju! Zapravo, Mars je bio skoro 56 miliona kilometara daleko, što je bilo samo malo bliže od posljednjeg sličnog takvog prolaska.

Svakako da je za Mars 56 miliona jako blizu. On može da bude udaljen od nas i preko 400 miliona kilometara (kada je iza Sunca u odnosu na nas). Pošto je elipsa njegove orbite prilično razvučenija od naše, zbog razlike u brzinama povremeno se dešava da se Zemlja nalazi u najdaljoj tački na orbiti oko Sunca, a Mars blizu najbliže tačke. Na taj način razmak između dvije planete se približava svom minimumu.

Mars neće prići blizu Zemlje sve tamo negdje do decembra 2007. godine, a čak i tada biće 20% dalji nego što je to bio 2003. godine. Decembar 2007 je nastupio…

Izvor :

http://www.astronomija.co.yu/razno/zanimljivo/mars/Mars.htm

 



05.12.2007.

Bogovi lično (toplo preporučujem)

Najslavniji pisac naučne fantastike u svijetu, dobio je mnogo nagrada u svojoj plodnoj karijeri, ali samo je sa romanom BOGOVI LIČNO dobio obje najveće svjetske nagrade, HUGO i NEBULA. Stručnjaci su zdušno proglasili ovaj roman za Asimovljevo najbolje djelo. Posrijedi je veliki uspjeh piščeve imaginacije koji je uspio da spoji dva potpuno različita univerzuma i, na samo njemu svojstven način, ostvari kontakt između njih.

Koju SF knjigu VI preporučujete?


Noviji postovi | Stariji postovi

galaksija
<< 11/2013 >>
nedponutosricetpetsub
0102
03040506070809
10111213141516
17181920212223
24252627282930